Koliko god bio lak na represivnom obaraču, Tuđman je vjerovao da 80 posto građana Hrvatske prihvaća hrvatsku državu i ne treba ih posebno tjerati na to. Karamarko je taj postotak spustio na 50 posto, koliko je HDZ-ova kandidatkinja dobila na posljednjim predsjedničkim izborima, elem ostaje 50 posto koje treba posebnim tehnikama natjerati da je "vole".

Nasuprot sarajevskom Mir vama, u Hrvatskoj su još vrlo glasni oni koji kriče Rat nama.

Ekipi koja je ukinula osmosatno radno vrijeme, postavila blagajnu svakoj baki koja prodaje tri rajčice na placu, a od bajke "Plan 21" ostvarila jedino objavu registra branitelja - Tomislav Karamarko spočitnuo je "komunizam". Potezanjem teme o Udbi i udbašima potpisao je vlastitu političku smrtnu presudu, jer je morao predvidjeti da bi na vidjelo mogla izaći i njegova vlastita udbaška prošlost. On je politički mrtvac, samo mu još to nije nitko rekao.

Hrvatsku se ne voli na način kako su je "voljeli" ustaše, pa sada tu "ljubav" revidiraju u ljubav, nego onako kako su za nju ginuli partizani maršala Tita - i komunisti među njima. Domovina se ne voli kako je "vole" militantni biskupi i šatoraši Đure Glogoškog, niti onako kako je "vole" Kolinda Grabar-Kitarović i Tomislav Karamarko, nego se voli poštenim radom, humanizmom, poštivanjem drugih i drukčijih, otvorenim srcem za demokraciju, ljudska prava i slobode.

Sud je naložio da se Peratoviću nadoknadi štetu od 89.250 kuna te troškove parničnog postupka od 37.400 kuna uvećane za zatezne kamate. Peratović je tužio Vjesnik zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu i kontinuiranog zlostavljanja na radnom mjestu, nakon što je objavio tekst o Tomislavu Karamarku - tadašnjem kandidatu za šefa jedne od sigurnosnih službi.

Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović je uklanjanjem Titove biste, kao i drugih predmeta iz njegove ostavštine, zasigurno ispunila vlažni san svih revizionističkih historičara i drugih nusprodukata nacionalistički impostirane tranzicije devedesetih.

O Tuđmanu, Šušku i domovinskom ratu može se slobodno brbljati samo u četiri zida vlastitog stana, vani te slobode nema, točnije ona će biti ukinuta istog trenutka kada HDZ opet dođe na vlast. Nije Ivan Turudić ni blizu tome da bude glavni junak ove priče.

Viktor Ivančić, novinar i pisac: Ne znam zbog čega bi Hrvatska trebala imati predsjednika države, figuru s ceremonijalnim ovlastima čiji je smisao da bude dvonožni simbol ionako šupljeg suvereniteta. Realno je to funkcija plišanoga mede, kojeg naviješ demokratskim ključem zato da besciljno luta rezidencijom, troši javne pare i povremeno pada ničice pred svjetskim moćnicima. Doduše, prije neku večer sam s prijateljima sjedio uz pivo, pa smo došli do zaključka kako bi, umjesto države bez predsjednika, još bolje bilo imati predsjednika bez države.

Vrag će ga znati zašto Karamarkov "novi HDZ" ne voli svoju predsjedničku kandidatkinju Kolindu Grabar-Kitarović i zašto ona želi trpjeti da ju priučeni spin doktori psihički gnjetu pretijesnim bautama, koje joj nikako ne pristaju!?