Republika Hrvatska i njen državni vrh odlučuju da u Kninu, pored obilježavanja i proslave "Oluje", podignu dostojan spomenik hrvatskim građanima srpske nacionalnosti, stradalima, ubijenima i izbjeglima tijekom ili nakon akcije... Tim spomenikom Hrvatska bi odaslala najmanje četiri snažne poruke.

Tonka Maleković, vizualna umjetnica, za H-Alter govori o sisačkom projektu PukQtine: Čini mi se posve razumljivo da se mlađe generacije malo zanimaju za teme prošlosti u kojima nisu sudjelovale i na koje ne mogu više utjecati, jer smo danonoćno suočeni s lokalnim i svjetskim krizama, s nebrojenim užasima koje nam prenose mediji iz različitih dijelova svijeta, a koji su nam puno bliži vremenski, kontekstualno, fizički, te nas više ugrožavaju od nečeg što se dogodilo prije više od pola stoljeća.

"Mi povijest ne možemo i ne smijemo gledati selektivno. Josip Broz Tito nije ličnost koja je obilježena samo Bleiburgom i Golim otokom. Franjo Tuđman nije samo disident, on je bio i general i partizan, visoko u komunističkoj partiji i to u vrijeme i Bleiburga i Golog otoka", istaknuo je povjesničar Klasić, dodavši da Hrvatska nije izuzetak te da je suočavanje s prošlošću složen i dugotrajan proces i u drugim zemljama.

O Tuđmanu, Šušku i domovinskom ratu može se slobodno brbljati samo u četiri zida vlastitog stana, vani te slobode nema, točnije ona će biti ukinuta istog trenutka kada HDZ opet dođe na vlast. Nije Ivan Turudić ni blizu tome da bude glavni junak ove priče.

Zoran Pusić, predsjednik Lige: "Ono što čini antifašizam aktualnim danas, društveno je okruženje u kojem se javno poricanje nekih od temeljnih etičkih vrijednosti pristojnog demokratskog društva ponovo nameće kao legitimna, dapače demokratska, politička opcija. U kojem se protiv političkih neistomišljenika manje-više neuvijeno zaziva fizičko nasilje i u kojem nije više pitanje da li će do takvog nasilja doći, nego kada."

Nastavi li se sisački biskup Vlado Košić igrati s desnim ekstremizmom i raspirivati mržnju protiv izmišljenih "starih kadrova za njih nikad prežaljene Jugoslavije", nekakvih "boljševičkih stavova" i navodno protuhrvatske "djece globalizma", kucnut će čas kada će se morati gadno preznojavati pred licem Sv. Petra. Nastavi li svojim "evanđeoskim pastoralom" poticati razdore i podjele među građanima Bijedne Naše, politikantski se svrstavati ekstremno desno i huškati svojim homilijama na zlo, "Stepinčevom" se "malom narodu" ne piše dobro.

Branitelji iz Savske prijete državnim institucijama, Glavaš mitinguje, policija u Splitu pod okriljem mraka skida natpis "Za dom spremni", HDZ širi govor mržnje... jesmo li na pragu novog buđenja zla? Je li Kukuriku koalicija nešto propustila napraviti po pitanju revivala ultradesnice? Možemo li očekivati daljnju desnu radikalizaciju javnog prostora? Na H-Alterovo anketno pitanje odgovaraju ugledni intelektualci, aktivisti i novinari.

Oko pomirenja postoji konsenzus - premda ne oko njegove definicije.

Snježana Koren, autorica knjige "Politika povijesti u Jugoslaviji 1945-1960": Iako je tijekom 45 godina u Jugoslaviji ulagan silan trud u oblikovanje i prenošenje određene verzije povijesti, ta se konstrukcija u devedesetima srušila kao kula od karata. To bi trebali imati na pameti svi oni koji i danas smatraju da imaju pravo ljudima propisivati kako misliti o prošlosti. U Hrvatskoj postoji snažna tradicija poučavanja uniformne povijesti, fokusirane na jednoznačne odgovore i ona tumačenja koja u danom trenutku preferira vladajući poredak.

Natpis "Za dom spremni", koji su pripadnici splitske gradske vlasti prije dva mjeseca postavili na tamošnji spomenik Devetoj bojni HOS-a, uklonjen je sinoć - čitamo jutros na news portalima. Uklanjanje natpisa sa spomenika bojni koja službeno nosi naziv Rafael Boban, a čije je postavljanje inicirala istoimena udruga, dodatno je krivotvorenje povijesti.