Svoj prvi spomenik žrtvama fašizma Zagreb je dobio 1954. godine na Zelenoj potkovi. Otprilike desetljeće kasnije uređeno je i spomen-područje Dotrščina, kao autentično mjesto najvećeg masovnog zločina u povijesti Zagreba. Zagrebu ne treba novi veliki spomenik žrtvama ustaškog režima zato jer takve spomenike grad već ima, ali se oni sustavno ignoriraju. Ono što treba je protokolarna reaktivacija postojećih i eventualno novo spomen-obilježje koje će opominjati na ustaški teror koji se danas u Hrvatskoj relativizira kroz institucionalni revizionizam - Opomenik ustaškog terora.

Baš kada smo pomislili da se brojač cijene spomenika Franji Tuđmanu zaustavio na cifri od 7.250.095,75 kn s PDV-om, pojavili su se novi dokumenti koji pokazuju da se brojčanik ponovno pokrenuo, a cijena koju su građani platili za izradu i postavljanje ovog kipa još malo narasla.

Podizanje spomenika Tuđmanu građanke i građane Zagreba je stajalo puno više od najavljenog. Ništa, ali baš ništa, vezano uz Bandićevog Tuđmana nije napravljeno kako treba. Od toga da je natječaj za spomenik proveden parcijalno, da nije struka ona koja je odabrala Kovačićevo rješenje, da spomenik nije postavljen na mjestu na kojem je prema natječaju trebao biti... A najveći apsurd je da su Zagrepčani za svoje novce mnogostruko i masno preplatili spomenik autokratu koji pune dvije godine nije priznavao legalno izabranog zagrebačkog gradonačelnika jer nije mogao dozvoliti oporbenu situaciju u Zagrebu.

Čini se da je spomenički zanos zagrebačkog gradonačelnika malo splasnuo. Naime, na samom kraju prošle godine Bandić je potpisao Odluku o poništenju otvorenog postupka javne nabave u predmetu "Izgradnja spomenika domovini". Obrazloženje poništenja je da su "postale poznate okolnosti zbog kojih bi došlo do sadržajno bitno drugačije obavijesti o nadmetanju ili dokumentacije o nabavi, da su bile poznate prije." Tako će se početak gradnje spomenika predviđen za proljeće ove godine prolongirati na neodređeno vrijeme.