U svibnju ove godine pisali smo o garaži u policijskoj postaji u Korenici, u kojoj, prema višestrukim svjedočanstvima, izbjeglice i migranti bivaju izgladnjivani, uskraćuje im se pravo na korištenje wc-a, zlostavlja ih se i oduzimaju im se osobne stvari. MUP nam je tada odgovorio tek tjedan dana nakon objave članka, tvrdeći kako su u dva navrata u garaži zadržali veće skupine osoba, ali "kako bi ih sklonili od vjetra i hladnoće". Sada se pojavljuju nova svjedočanstva u pritvaranju u garaži, zajedno s fotografijama na kojima su vidljivi nehumani uvjeti u kojima se ondje drži izbjeglice i migrante.

Prije ovih katastrofalnih požara, u lipnju ove godine, 340 organizacija civilnog društva je zatražilo od EU da zaustavi donošenje trgovinskog ugovora sa zemljama Mercosura, zbog kršenja ljudskih prava i krčenja prašume u Brazilu. Kako sporazum mora biti ratificiran u parlamentima članica EU, najmanje što možemo učiniti jest da ga ne ratificiramo. Naš je zadatak i obaveza da damo podršku i pokažemo solidarnost sa aktivistima i domorodcima.

Strahuje se da je najmanje 40 ljudi mrtvo nakon nesreće čamca kraj obale Libije, izvještava UN-ova agencija za izbjeglice (UNHCR). Oko 60 ljudi je spašeno i vraćeno na obalu, a procjenjuje se da je najmanje 40 mrtvo ili nestalo. Podsjetimo, u srpnju je više od stotinu ljudi umrlo nakon što se, također pred obalama Libije, potopio brod s migrantima. "Ove se tragedije mogu i moraju spriječiti. Ne možemo svaki mjesec veliki gubitak života na Mediteranu prihvaćati kao normalnu stvar", istaknuo je Charlie Yaxley iz UNHCR-a.

Posljednjih dana čitamo kako gori Amazonija, kako nestaju "pluća planeta". H-Alter već godinama piše o uništavanju prirode, neodrživom korištenju resursa, prekoračenju planetarnih granica i klimatskim promjenama, ali i o mogućim drugačijim izborima i primjerima pozitivne prakse. Donosimo vam pregled tekstova koji su i danas aktualni i relevantni. Mogu nam pomoći bolje razumjeti kompleksnost problema s kojima se suočavamo, ali i ukazati na smjerove koji vode prema dugoročnim rješenjima, solidarnosti i odgovornosti.

Tijelo iračkog migranta koji je pokušao plivati ​​od Francuske do Britanije pronađeno je kraj obale Belgije. Na sebi je imao improviziranu spasilačku jaknu napravljenu od praznih plastičnih boca i nosio malu torbu s osobnim dokumentima. Na ovaj se očajnički pothvat odlučio nakon što nije uspio dobiti azil u Njemačkoj. Osam dana ranije, belgijski pomorac uočio je muškarca u pojasu od praznih plastičnih boca koji je plakao za pomoć u vodama kod Dunkirka. Mornar je obavijestio francuske pomorske vlasti, rekavši da je pokušao spasiti čovjeka, ali ga je odnijela struja.

Zakon je jasan i kada je nepravedan. Pozivanje na "naše" je nejasno i kada je pravedno.

Gdje neki liječnici vide samo srčane bolesti ili depresiju, kanadski liječnik Gary Bloch vidi i siromaštvo i beskućništvo. Bloch svojim pacijentima uz lijekove propisuje i - novac. Taj je koncept počeo razvijati 2005., kao gestu prepoznavanja uzročnika bolesti, a u svome timu ima pravnike i socijalne radnike koji pomažu pacijentima da poboljšaju svoju situaciju. "Vrijeme je za razumijevanje društvenih uvjeta u kojima ljudi žive. To znači da kad pacijenti iznesu svoje zdravstvene probleme, znam da moram gledati i njihova niska primanja, neadekvatno stanovanje ili nedostatak veza u zajednici", kaže Bloch.

Kao da je Zeus sam urgirao kako bi od blago napornog iskustva na sjeveru Rusije koje je uključivalo temperature oko -16, snježne mećave i stotine, ako ne i tisuće lokvi, bauljanje, zapinjanje i padanje po snijegu, došlo do nečega pozitivnog. Da saznam za i upoznam novinarku Nastju Dmitrievu koja volontira u sanktpeterburškoj udruzi Nočleška (Ночлежка). "Kako bi svaka osoba imala fizičku i moralnu snagu skloniti se s ulice, istoj je potrebno maknuti se s ulice, spavati na toplom", govore ljudi iz Nočleške. "Postoji uvjerenje da se takvo nešto nikada ne može dogoditi nama, ali zapravo je 'lagano' naći se na ulici", priča mi Nastja.

Nakon gotovo pola stoljeća postojanja, Mostarski Teatar Mladih suočava se s mogućim prestankom rada. Osnivač Mostarskog teatra mladih Sead Đulić: "U gradu u kojem je sve, ili hrvatsko ili bošnjačko, te ponešto srpsko, jako je važno da ima nešto što je i imenom mostarsko, gradsko, građansko. Ovdje se mora pripadati 'svom narodu' da bi postojao. Grad čije ime imamo u nazivu i pronosimo širom planete mora uvažiti da postojimo i shodno zakonskoj regulativi uvrstiti nas u neki od oblika finansiranja. Opstrukcija našeg rada dešava se u gradu koji je ušao u uži izbor za Evropsku prijestolnicu kulture 2024. godine. Najtrofejniji smo teatar u gradu, ali nema nas pomenutih u toj aplikaciji, nema nas u nijednom dokumentu grada koji tretira kulturu, za ovdašnju vlast ne postojimo."

Srednjoškolka Jody Bell napravila je internetsku stranicu In Case Of Deportation (I.C.O.D.), za pomoć djeci i tinejdžerima koji su rođeni u SAD-u, a čiji roditelji ili skrbnici mogu biti u opasnosti od deportacije. "Stranicu sam pokrenula u drugom razredu srednje škole, jer sam primijetila da su mnogi moji vršnjaci zabrinuti zbog potencijalne deportacije njihovih nedokumentiranih roditelja. Osjećali su se nemoćno, bili preplavljeni i zbunjeni, nisu znali kome se obratiti za pomoć. I.C.O.D. ima za cilj da se ta djeca osjećaju više pod kontrolom, da prepoznaju što i kako mogu napraviti", objašnjava Bell.