U njemačkoj Saksoniji, uporištu radikalno desničarske stranke AfD, regionalna liječnička komisija oglasila je kako je u potrazi za liječnicima migrantima za pomoć u rješavanju očekivanog porasta slučajeva zaraženih koronavirusom. Tristo dobrovoljaca već je odgovorilo na njihov poziv za pomoć, među njima i mladi liječnik Shadi Shahda, koji je izjavio da je "vrlo sretan što može učiniti nešto za zemlju u kojoj živi".

Dva dana nakon izbijanja koronavirusa u Betlehemu, Amjad Zaghir, vlasnik male tvornice obuće iz Hebrona, shvatio je da će Zapadnoj obali uskoro nedostajati zaštitne maske. Dao se u potragu za materijalima, zaposlio radnike_ce i preko noći pokrenuo jedinu tvornicu za proizvodnju maski na Zapadnoj obali, koja trenutno proizvodi između 7.000 i 9.000 maski dnevno.

Ne jedan, već tri virusa se trenutno isprepliću, pa i nadmeću: virus globalizacije, virus nacije i korona virus. Svi dobro poznati od ranije. Svi se slažu da se oko virusa ne mogu sagraditi zidovi, ali ne radi se više ni o virusu. Radi se o – danu poslije. Svatko bi se želio, što je više moguće, ograditi od posljedica. Zato bi sada radikalno socijalno distanciranje trebalo, s druge strane, iziskivati socijalno i globalno umrežavanje bez presedana. Ako je rast virusa bio eksponencijalan, mogu li posljedice, i odgovori na njih, ostati linearni?

Izbjeglice i migranti smješteni u Prihvatnom centru u Bujanovcu uputili su prije nekoliko dana pismo državnim vlastima u kojem navode da se stavljaju na raspolaganje za pružanje pomoći tijekom izvanrednog stanja. "Među nama ima bolničara, radnika, poljoprivrednika, ali smo svi prije svega ljudi koji nude svaku vrstu pomoći za koju Vlada smatra da je potrebna – od medicinske, preko raznošenja robe ljudima u karanteni, do čišćenja ulica", poručili su. U centru je organizirano i šivanje maski, za što je zadužen majstor Habib Soheli iz Irana, koji dnevno sašije do 40 maski.

Humanitarni broj telefona 0800 900 890, pokrenut u Zagrebu, Rijeci i Osijeku, dostupan je i za Grad Zadar.

Tomislav Medak: "Trenutna kriza demonstrirala je na bolan način da je kapitalistička ekonomija ograničena društvom i podređena njegovim potrebama. Nadolazeća ekološka kriza pokazat će da je društvo podređeno stabilnosti planetarnog ekosistema. Postaje nam jasno i da je kapacitet skrbi presudan faktor. Javni zdravstveni sustav, javno financirana znanost, javna stanogradnja, proizvodnja prema društvenim potrebama i fiskalno planiranje pokazale su se sada osnovama stabilnosti. Neoliberalna bajanja o primatu tržišta odjednom su neduhovita šala, a to će i ostati."

U teškim trenutcima pandemije zemlje Balkana, podržane od strane EU, dižu nove logore. Izbjeglice i migranti u logorima uglavnom nemaju tople vode i sapuna, žive na kruhu i namazu, a prostora za fizičko distanciranje nemaju. Oni za koje nema mjesta u logorima, ove dane provode na snijegu i hladnom betonu, a u mnogim im je mjestima, kao u Bihaću, zabranjen i ulaz u neke markete. "Malo je reći da su nam otežali da nabavimo hranu, treba reći da nas izgladnjuju", komentira nam Faris.

Čak i sad, kad je čitav svijet u karanteni, u mnogim zemljama jedva da se nešto i proizvodi, radi i zarađuje, zabranjeno je družiti se, ali reklame ne prestaju. Ima li tomu lijeka, cjepiva čak? Zar se sami "vlasnici" tih reklama ne bi mogli odreći zakupljenog televizijskog vremena, dati ga, da tako kažem, u humanitarne svrhe, prepustiti javnim institucijama, urednicima kulture, koji će ga ispuniti spotovima klasične glazbe, jazza, rocka, snimkama koncerata, (kratkih) filmova, video izložbama, portretima i razgovorima s umjetnicima, znanstvenicima i drugim suvislim ljudima?

Zemlja se uravnotežuje, ne trpi vladare. Govori - svi zaslužujemo dom otporan na potres.

U zagrebačkim Dugavama je prije nekoliko dana krenulo podizanje žičane ograde oko Prihvatilišta za tražitelje azila. Ograda je planirana već ranije te je za nju osigurano 693 tisuće kuna. Uzimajući u obzir paniku koja u Zagrebu postoji zbog koronavirusa - ova ograda će stvoriti još više podjela, panike i netrpeljivosti. "Ono što je dosad bio simbolički zatvor upravo postaje pravi ograđeni zatvor. Postavljanje ograde odvija se tiho, bez ikakvog obavještavanja ljudi koji žive u kampu niti ponašnjenja što će to točno značiti za njihov život, te bez ijednog zvuka prosvjeda lokalnih NGO-a", ističu neki od stanovnika Porina i njihovi prijatelji izvana.