Možda smo zaista "na kraju povijesti", usred liberalno kapitalističkog svijeta.

Vijest da je umro Otakar Turek (1927-2018), jedan od posljednjih iz plejade nadarenih, odvažnih, misaono smjelih pokretača promjena ekonomskog uređenja u Čehoslovačkoj 1960-ih/1970-ih godina, mora rastužiti i potresti svakoga tko ga je poznavao – njegovu ličnost i njegova misaona nastojanja, formulirana u knjigama, člancima, internim elaboratima, u vremenu dužem od šezdeset godina. A u tome je osobito značajno da je od 1957. godine do sloma "praškog proljeća" bio sekretarom Komisije za privrednu reformu (poznatiju po imenu čelnog čovjeka – tzv. "Šikova reforma").

Stare kuće, javne kuhinje, kockarnice, deložacije, outlet samoposluge i jedan park.

Trenutna promišljanja političkog djelovanja na hrvatskoj ljevici mogu se svesti na dva osnovna pogleda. Ne treba ići tako daleko ili biti pretenciozan pa to označavati teorijom, ali oba pogleda ne treba ni podcjenjivati s obzirom na to da su oni ipak pokušaji analize i sinteze iskustava pojedinaca i organizacija. Jedan polazi samo od horizontalne strukture sa svim joj pripadajućim osobinama, dok se drugi pogled više fokusira na vertikalno-horizontalnu strukturu sa svim njoj pripadajućim osobinama.

Pitanje "socijalizma u jednoj državi", odnosno "realnog socijalizma", i ostalog staljinističkog nasljeđa velik je uteg za komunističku ideju u 21. stoljeću. Zbog toga je potrebna "bespoštedna kritika svega postojećeg" (Marx), odnosno kritika ovakvih sustava iz marksističke perspektive. Kubanski je model započela i završila elita koja se iskrcala s Granmae. Gdje je u cijelom ovom procesu bila radnička klasa koja bi prema socijalističkoj ideji, koju je Kuba barem načelno zagovarala, trebala biti glavni subjekt revolucije?

Uskoro počinju one iritantne reportaže gdje uz naplatne kućice postave "reportera" koji nas izvješćuje koliko je automobila prošlo kroz Lučko, koliko je kilometara dugačka kolona, kakva je gustoća prometa, što kaže lokalni policajac, što voditelj smjene naplate cestarina. I tako iz vikenda u vikend. Statistika ipak potvrđuje: domaćih je gostiju to manje što je društvo lošije.

Richard D. Wolff, ugledni američki ekonomist: Socijalizam 21. stoljeća odgovorit će na neuspjehe prethodnih pokušaja njegove izgradnje preko transformacije i demokratizacije poduzeća, što je jednako važna komponenta socijalizma kao što su tvrtke u državnom vlasništvu i planska ekonomija. Unutar današnjeg kapitalističkog sustava rastu radničke kooperative, a njihovi članovi postaju svjesni da su one alternativa kapitalizmu. Demokratizacija poduzeća postala je trend koji sve više vidi sebe kao jezgru novoga socijalizma.

Katerina Duda propituje učinke banalizacije koje dinamika turizma diktira komodifikacijom socijalističkih ideja i simbola.

Paradoksalno, libertarijanci optužuju socijaliste/komuniste kao i naciste/fašiste za "snažnu državu" i mnogo "državne intervencije". Pri tome su apstrahirali da je socijalistički nauk od svih nauka u socijalnoj i političkoj filozofiji zapravo najviše okrenut protiv države - to je jedini nauk (osim anarhizma) koji govori o dokidanju države.

Nerijetko se u javnom prostoru pa i u mnogim svakodnevnim razgovorima čuje floskula kako smo kapitalizam "sami birali" pa se, shodno tome, nemamo zašto "žaliti". Osim što ta floskula odaje nečiju reakcionarnu i apologetsku poziciju, ona je potpuno netočna.