Tomislav Medak, član Multimedijanog instituta i doktorand pri Centru za postdigitalne kulture Sveučilišta u Coventryju: "Isključenost osoba s invaliditetom iz tržišta rada nalaže da dovedemo u pitanje društvo u kojem centralnu ulogu u integraciji i autonomiji igra konkurentsko tržište rada, a ne, primjerice, uzajamni i suradnički odnosi skrbi jednih o drugima o kojima realno ovisi većina našeg života i koji se najčešće ne odvijaju u sferi kupoprodaje rada i roba."

Proizvodnja i potrošnja potiču klimatsku krizu, smanjuju bioraznolikost i uništavaju resurse. Tehnološke inovacije same po sebi nisu u stanju pomoći jer ju kapitalistički odnosi pretvaraju u još moćniju alatku za proizvodnju i za uništenje okoliša. Budući da kapitalizam podrazumijeva tržišno natjecanje i dobit kao jedini uvjet za proizvodnju, što dovodi ili do ekonomskog rasta i ekološke devastacije ili do nezaposlenosti i općeg nezadovoljstva, potrebno ga je dovesti u pitanje.

Ulazak Hrvatske u Europsku uniju ima blagotvoran direktivni učinak jer kontekstualno sugerira da Hrvatska bez velike grižnje savjesti može jasno reći da joj je tranzicijske deregulacije dosta, da se malo zaželjela izvjesne regulacije, a to u Europskoj uniji znači vladavine prava. Posredovanjem "vladavine prava", pitanja europeizacije naše zemlje izravno se povezuju s problemom urbanizma. A problem Cvjetni - Varšavska isto je što i problem golfa na Srđu ili bušenja Jadrana.

Fenomen "Radimir Čačić": Za vrijeme Čačićeve političke karijere već smo prešli put od ideje o demokraciji kao vladavini naroda do stvarnosti oligarhije kao vladavine malobrojnih. U nedostatku osmišljenijeg i masovnijeg angažmana "običnih građana", preostaje nam samo da se pripremamo za sljedeći korak – od totalne autarkije jedne vladajuće oligarhije do vladavine jednog autarkičnog oligarhijskog totalitarizma.

Upravo zato što su se u Hrvatskoj sve odluke prepustile stihiji tržišta i što je država postala veliki birokratski aparat koji u suštini nema zadnju riječ u ekonomskim pitanjima, društvo je bačeno više desetljeća unatrag s vrlo malim izgledima za boljitak.

Kontinuirana fascinacija velikog broja ljudi idejom otvorenog tržišta leži ponajviše na povremenim ukazanjima poduzetnika u arhetipskom obliku mladih junaka od krvi i mesa.

Liberalni ekonomisti su uvjereni da je tržišni sistem, zasnovan na slobodi poduzetništva, sam po sebi najefikasniji, najsnažniji izvor rasta društvenog blagostanja. Bilo kakvi autoritarni zahvati u njegov tok smanjuju efektivnost njegova funkcioniranja. Čini se da historija jednoznačno potvrđuje to uvjerenje.