Voljela sam nakon faksa, posla ili pive reći "idem doma" i uspedalirati do Nazorove 53, otvoriti široka vrata i biti kući. Tamo sam provela jedna od ljepših jutara i još ljepših zalazaka sunca i svi koji ste imali priliku biti tamo znate o čemu pričam. Ali izmicao mi je politički smisao našeg skvotiranja. Kao kolektiv nismo se uspjeli dogovoriti oko deklariranja prostora kao anarhističkog i antifašističkog, što je meni bilo izrazito važno, a neki su to sabotirali iz razloga što "takav stav stvara neprijatelje". Iako mi je žao da nismo uspjeli jer je BEK nakon godinu i nešto sitno propao, ipak je ideja ona koja opstaje iznad prostora, a svaki novi put može biti bolji pokušaj.

"Pogledajte bilo koji segment društva, od pitanja stanovanja do pitanja kulture, ide se prema tome da se svaki oblik alternative marginalizira i da u konačnici ljudi odustanu jer su im ili uskraćena sredstva za rad ili su im ukinuti programi. Kroz ovakav način rada želimo pokazati kako promjena mora dolaziti od nas samih i da možemo napraviti puno toga ako se organiziramo. Ljudi trebaju osvijestiti da postoji alternativa poput skvotiranja i da se stvari u društvu trebaju mijenjati", pojašnjava u razgovoru za H-Alter članica kolektiva Bek.

City Plaza hotel u Ateni nema bazen, minibar i druge hotelske usluge, ali je i dalje najbolji hotel u Europi jer spaja dvije iznimne priče – skvotiranje i solidarnost.

Već devet mjeseci u jednom od napuštenih i devastiranih ostataka industrijske arhitekture koje je Zagrebački holding namijenio totalnoj rasprodaji, skupina aktivista i slobodnih umjetnika gradi sebi dom. Skvotiranje u Hrvatskoj tako ipak još nije izumrlo, a skvoteri iz Heinzelove za H-Alter govore kako su ostvarili život u bivšoj klaonici.