Libanon je rano uvučen u sirijske sukobe. Prvo, kada su njegovim teritorijem krenuli kanali šverca oružjem i infiltracije raznoraznih plaćeničkih grupa. Drugo, kada su se njegove političke elite dodatno sukobile oko suprotstavljanja ili podrške Asadovu režimu. Treće, kada su Saudijci aktivirali svoje libanonske klijente.

Telefonska isprika izraelskoga premijera Netanyahua turskom kolegi Erdoganu kojoj je kumovao američki predsjednik Obama bila je preduvjet za ponovo uspostavljanje savezništva raskinutog 2010. godine, kada su izraelski komandosi na otvorenom moru Sredozemlja napali brodski konvoj koji je prevozio humanitarnu pomoć opsjednutom stanovništvu Gaze.

Turska, Sirija i regionalne energo-političke igre: Primarni uzroci sirijskih sukoba koji su 15. ožujka ušli u treću godinu unutrašnje su prirode. No Sirija je istovremeno postala žrtvom svoga geopolitičkog okruženja i položaja na raskršću regionalnih naftnih i plinskih koridora.

Hrvatska se od samoga početka sirijske oružane pobune nepotrebno i neracionalno gurala u prve redove njezinih inozemnih sponzora koji su se prozvali "Prijateljima Sirije". Postavljam pitanje: tko će u slučaju kompromisa režima i opozicije braniti hrvatske naftne interese u Siriji?

Logistika napada na Asadov režim ubrzano se privodi kraju. U Turskoj su počeli raspoređivati NATO-ve antibalističke rakete tipa "Patriot", američke proizvodnje, s njemačkim, nizozemskim i američkim posadama. Turska je, naime, članica NATO-a, i obaveza je Atlantskoga saveza braniti je.

U pripremi je nekakav alternativni scenarij za rušenje Bašarova režima, ili možda više scenarija, i to se daje do znanja. Ili se s time samo vrši dodatni pritisak na Ruse, Kineze i druge koji se protive inozemnoj vojnoj intervenciji protiv Sirije?

Od početka sukoba na demonstrante nisu upućeni avioni i helikopteri s kojima raspolaže sirijska vojska. Tako je izbjegnuta zamka u koju je upao Gadafi šaljući svoju vojnu avijaciju u bombardiranje protivnika. Dakle, nema osnova za UN-ovo proglašavanje "No-fly" zone koja bi omogućila međunarodnu vojnu intervenciju.

Opozicijske organizacije i njihovi inozemni tutori, te njima bliski mediji svu krivicu za zločine pripisuju BAAS-ističkim vlastima i predsjedniku Bašaru kao njihovu nalogodavcu. Režimska propaganda pak tvrdi da se pripadnici sirijske vojske i snaga sigurnosti samo brane od napada i odgovornost svaljuje na "ubačene terorističke bande".

U lipnju prošle godine u jednom se hotelu u centru Damaska okupilo oko 200 disidenata i intelektualaca, većinom starijih, od kojih su neki proveli po više godina u sirijskim zatvorima, na konferenciji koja je sazvana pod nazivom "Sirija za sve: prema demokratskoj tranziciji i građanskoj zemlji".

Sirijska opozicija kako u zemlji tako i inozemstvu je razjedinjena. Za neke grupe i organizacije se ne može utvrditi da li doista postoje. To je slučaj s petnaestak političkih stranaka koje nisu djelovale u zemlji, ali se njihovim imenom koriste pojedinci koji žive u inozemstvu.