Zapad je toliko navikao da napada arapske zemlje i Francuska se toliko navikla da šalje svoje vojnike i avione u Afriku i na Bliski Istok da pucaju i bombardiraju one koje smatra svojim neprijateljima - da smo tek kad su muslimani počeli napadati zapadne gradove odjednom objavili da smo "u ratu".

Za razliku od drugih zainteresiranih skupina, korporativni lobisti su od početka pregovora o TTIP-u imali pristup briselskim birokratima i predstavnicima Europske komisije, i u ime najvećih europskih i američkih multinacionalki u tajnosti utjecali na pregovaračke pozicije. Poznati zagovarač TTIP-a Ante Babić sudjelovat će pak kao jedan od voditelja u izradi "stručne, konzistentne i nepristrane" procjene utjecaja TTIP-a u Hrvatskoj

Američki predsjednik Barack Obama osudio je danas histeriju koja je zahvatila SAD oko opasnosti po sigurnost koju bi predstavljale sirijske izbjeglice, optužujući republikance da se boje "udovica i siročadi". Pozivi na različit tretman kršćana i ostalih "šokantni su i suprotni američkim vrijednostima", rekao je Obama ocjenjujući da ta predizborna debata odgovara IS-u.

Nakon što je Washington odlučio kako embargo nije polučio zadane ciljeve, odlučuje kako je vrijeme za početak dijaloga s "najvećim američkim neprijateljem". Svjetski mediji odmah počinju pisati o Kubi u ogromnoj diskrepanciji u odnosu na prijašnje izvještavanje. Potvrđuje se tako teza kako SAD uvelike utječu na kategoriziranje "dobrih" i "loših" momaka u svijetu dok ostatak političke strukture slijedi dane naputke.

Kamen temeljac političke ideologije u SAD-u je mržnja prema samom konceptu jednakosti. Koncept jednakosti ugrožava kapitalistički sustav. Poanta kapitalizma je da želimo uvijek imati više i time biti "bolji" od drugih, a ne jednaki. Političari su danas spremni identificirati rasnu mržnju kao zlo, kao "izvorni grijeh" američkog društva, kako ju je Obama opisao u eulogiji žrtava u metodističkoj crkvi u Charlestonu. No nisu se još, barem većina nije, spremni suočiti s mržnjom prema jednakosti kao diskursom na kojem je rasna mržnja sazdana.

U atmosferi sve dubljeg uvjerenja građana da je američka država jedna oligarhija perpetuirana nasiljem za dobrobit nekoliko tisuća superbogataša počinju se polako odmotovati kampanje za predsjedničke izbore 2016. Sama činjenica da smo suočeni s mogućnošću da ponovno gledamo izbore između jednog Clintona i jednog Busha svjedoči koliko su SAD postale oligarhija, s monarhistički ustrojenim političkim super-obiteljima, poput Filipina ili Pakistana.

Jest da američki birači ne kriju želju za promjenama u Bijeloj kući, ali još imaju vremena odlučiti se za - manje zlo. Demokrati ili Republikanci, blaža retorika ili pojačano vitlanje ratnim sjekirama ne čine suštinsku razliku u temeljnom projektu politike koju diktiraju imperijalni interesi kapitala, grubo potiranje ljudskih prava i sloboda, otimanje tuđih resursa, globalni ekološki zločini i širenje jaza između milijarda izgladnjelih ljudi i sve užeg kruga prebogatih lihvara.

Zlatko Dizdarević, novinar i diplomat: Mirne duše i hladne glave mogu reći da je ISIL u tehničkom smislu proizvod zapadne politike. Nikakva bombardiranja ne bi mu mogla naštetiti kao što bi mu naštetilo kad bi se krenulo tragom novca koji otima na naftnim poljima u Iraku. Tko to plaća i transportira, i kroz koje banke? Nitko to danas ne preispituje, a pitanje je zašto. ISIL je organizirani faktor destabilizacije Bliskog Istoka i rasturanja čvrstih režima koji nisu odgovarali korporativnom interesu Zapada.

Je li moguće da Sjedinjene Države podržavaju, isto kao s Janukovičem u Ukrajini, prijevremeno micanje sadašnje hrvatske vlasti? Tko kaže da je nova predsjednica uopće istupala sa ustavno-pravne pozicije kada je zatražila ostavku Zorana Milanovića?

Uvjeti i okolnosti koje su omogućile Sjedinjenim Državama dovoljnu imperijalnu moć da dostignu sadašnji nivo dominacije nisu nikakva tajna. A pitanja o kojima se trenutno debatira su izuzetno važna. Koje su granice američke moći? Koji faktori mogu doprinijeti njenoj propasti? Kako se američka hegemonija ispoljava danas?