Rosa Peña Lizarazo, odvjetnica i istraživačica kolumbijske nevladine organizacije Tierra Digna: "Strani kapital u Kolumbiji ima širom otvorena vrata i ne mora se obazirati ni na ljude ni na okoliš. Lokalne zajednice se ne uključuju u odlučivanje ni na koji značajan način niti se razmatraju razvojne alternative. To će dovesti do novih konflikata. Kada su počeli razgovori o miru između FARC-a i vlade, vlada je rekla da ekonomski model nije otvoren za raspravu. Iz toga se vidi da je taj ekstraktivni ekonomski model nametnut."

Dok su Indonezijom harali požari u ime palminog ulja, u Brazilu, s kojim se Indonezija natječe za neslavnu titulu države s najvećom stopom deforestacije na svijetu, dogodila se jedna od najvećih okolišnih katastrofa u povijesti te zemlje. 500 kilometara uništene bioraznolikosti rijeke Doce, uz sve druge štete, podsjeća nas kako je uz klimatske promjene i bioraznolikost jedna od onih planetarnih granica koje su već u zoni nestabilnosti.

Ljevičarske vlade širom Srednje i Južne Amerike suočene su sa dilemom: programi visoke socijalne potrošnje koji se financiraju preko destruktivnog rudarstva i eksploatacije ugljikovodika – ili sporija ali održiva razvojna strategija koja na prvo mjesto stavlja ekologiju, jednakost i pravdu. Njihov je odgovor – konstantno pomicanje granice eksploatacije resursa.

"Zajednica je razorena, ali pokretom za spas sela udahnuli smo joj život. Mi koji smo ostali do sada nemamo namjeru otići", govori Eugen David iz Rosia Montane, sela koje se sedamnaest godina uspješno odupire korumpiranoj rumunjskoj vlasti i kanadskoj korporaciji koja je namjerila srušiti četiri planine i iseliti tisuću obitelji.