Romi u suštini imaju isti stambeni problem kao i većinsko stanovništvo, jer tržište garantira vlasništvo nad stambenim prostorom. "Romima bi pomoću javnih programa stanovanja trebalo ponuditi mogućnost da izađu iz getoiziranih naselja. Nužno je da ih se dodatno ne getoizira nego da im se omogući odlazak ako to žele. Onima koji žele ostati treba omogućiti da ostanu, ali im se kvaliteta stanovanja u naseljima mora unaprijediti", ističe arhitektica Iva Marčetić.

Hrvatska će se već od danas radikalno promijeniti: postat će socijalno svjesna i odgovorna država čiji vlastodršci brinu za opće dobro, a ne više za vlastite džepove. Premijer Plenković, koga ćemo morati trpjeti dobar dio nadolazećeg desetljeća, navući će kaput djeda Božićnjaka: pazit će da nikom od ranjivih ništa ne uzmanjka i da vlada svakome od njih pomogne kako bi se izvukao iz nesretnog položaja. Čitamo sve to u Nacionalnoj razvojnoj strategiji do 2030. godine.

Danijela Lucić i Nikola Rašić, autori istraživanja "Uključivanje Roma u hrvatsko društvo": U nastojanju da se riješi "romski" problem proizveden je još veći: problem jezičnog i kulturnog otuđenja, pa oni ostaju bez pravih uporišta za održanje grupnoga identiteta. Ako ne žele živjeti u svojim naseljima treba im pružiti mogućnost za odlazak, a ne raditi na konzerviranju, ili na promjeni postojećeg stanja mimo volje onih o čijim sudbinama se odlučuje.

Novi podvig Andreja Plenkovića i njegovih ministara: nakon četiri godine nepostojanja provedbenog dokumenta nužnog za ostvarivanje strategije borbe protiv siromaštva, Hrvatska s krajem godine ostaje i bez same strategije - postojećoj ističe rok, a nova neće biti donesena barem do ljeta. Vlada je siromašne ostavila u strategijski zrakopraznom porstoru. Za H-Alter komentiraju Lora Vidović, Helenca Pirnat Dragičević i Sara Lalić.

Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina pruža određene prednosti pripadnicima nacionalnih manjina u natječajima za zapošljavanje u tijelima javne i državne uprave. Cilj bi trebao biti da udio manjina u tijelima odlučivanja bude razmjeran njihovu postotku u općoj populaciji. Podaci s kraja 2017. pokazuju kako je taj cilj tek djelomično ispunjen. Pogotovo zabrinjava nizak udio zaposlenih Romkinja i Roma.

Unatoč presudi Europskog suda, nedavna istraživanja o odvojenim romskim razredima i školama u Hrvatskoj dokazuju da je ovakva praksa ne samo nastavljena, nego je stanje pogoršano u odnosu na vrijeme kada je presuda donesena. U školskoj godini 2009./2010. u Hrvatskoj su postojala 44 razredna odjela koja su pohađali samo učenici romskog etničkog podrijetla, a u školskoj godini 2018./2019., takvih je razreda bilo 65.

U dokumentarističkim video radovima mladi Romi iznose što ih zanima, čime se bave, kako se osjećaju kad dobiju pohvalu za svoj rad i trud, kakvi su im planovi i s kakvim se teškoćama susreću zbog romskog podrijetla i predrasuda prema njihovoj zajednici. Prikazujući osobne priče radovi ukazuju na potrebu izjednačavanja životnih prilika mladih Roma i doprinose rušenju stereotipnih stavova, posebice onih koji posljedice siromaštva poistovjećuju s etničkim podrijetlom.

"Ovo je avangarda ekonomije 21. stoljeća: smanjujemo otpad, stimuliramo popravljanje i stvaranje alternative potrošačkom društvu", stoji na web stranici knjižnice alata Tournevie koja djeluje u belgijskom Bruxellesu. Prva i zasad jedina Knjižnica alata u Hrvatskoj djeluje već sedam godina u Belom Manastiru, a osim ekoloških vrijednosti, promiče integraciju Roma i smanjuje društvene nejednakosti. "Ljudi često nisu u mogućnosti kupiti neki alat, a uz to im treba možda dva ili tri puta godišnje. Najbolje rješenje je da ga posude u našoj Knjižnici", ističe Duško Kostić, idejni pokretač Knjižnice.

Bolnica u Čakovcu rasistički zatajila prvo ovogodišnje novorođenče, romsku djevojčicu.

Na pitanje ''Od kud vas toliko baš na Peščenici?'' Alija odgovara: ''Ovdje nismo getoizirani. Prođi od Volovčice do mene, imaš 420 naših kuća. Ljudi pokupe naš jezik, ne šalim se! Majstor neki dan bio kod mene, ne poznajem ga. Išao s mojim sinom u školu i eno ga, priča romski kao i ja!''. Mnogo je predrasuda o Peščenici i neke su možda utemeljene. Mnogo je onih koji bi radije živjeli u hoch iluzijama, gadljivih na ono čemu ništa ljudsko nije strano. No, između države u kojoj je Kolinda predsjednica i one u kojoj je Ševa ministar obrane, dvojbe nema. Na kraju Planinske ulice u kojoj smo se unatoč svemu znali barem dobro zabavljati, grafit u inat: Pantovčak jučer, Peščenica danas.