Punih pet godina nisu donijeli Nacionalnu strategiju zaštite mentalnog zdravlja. Nemaju nikakvu strategiju niti akcijski plan rane intervencije za djecu s razvojnim rizicima, razvojnim odstupanjima, teškoćama u razvoju i potrebama u području ponašanja ili mentalnoga zdravlja. Ne obaziru se na kronični nedostatak stručnjaka i smještajnih kapaciteta, niti na činjenicu što radni uvjeti djeluju destimulirajuće na mlade liječnike. Na pitanja H-Alterove novinarke ne odgovaraju.

Bez mentalnog zdravlja nema zdravlja i važnost države u razvoju i koordinaciji brige za njega je velika. Hrvatska ni taj zadatak ne shvaća dovoljno ozbiljno, čak niti nakon epidemije i potresa. Posljedice bi mogle biti dalekosežne i bez ikakva pretjerivanja zastrašujuće. Ipak, za mjesec-dva u javno savjetovanje napokon bi trebala nova Nacionalna strategija zaštite mentalnog zdravlja koju Hrvatska čeka već pet godina. Samo još jedan papir ili prvi korak u dobrom smjeru?

Uoči Svjetskog dana mentalnog zdravlja: Hrvatska već četiri godine nema Nacionalnu strategiju zaštite mentalnog zdravlja. "Strategija znači da imamo viziju kojim ćemo putem krenuti, hoćemo li zadržati postojeće stanje ili ćemo krenuti u proces deinstitucionalizacije. To bi značilo da ćemo usluge organizirati na način da struka pruža usluge u zajednici. No, mi takvu odluku nemamo i kao društvo glavinjamo", ističe Vlatka Ročić Petak iz udruge Ludruga.

Tri su znanstvene grane iznimno potrebne za društveni napredak. Psihijatrija, da pomoću lijekova eliminira patnju i omogući kvalitetniju terapiju. Psihoterapija, kako bismo pacijentu ponudili osjećaj smisla i naveli ga da prepozna toksične odnose koji ga okružuju. Socijalna psihijatrija, koja ukazuje na okvir u kojem je potrebno politički djelovati kako bismo strukturalno smanjili broj suicida i došli do pravednijeg društva.

Neki će tako iz kina otići zabrinuti zbog nasilja, a neki zbog onoga što uzrokuje nasilje, prepoznajući sebe kao dio istog ambijenta. Koliko god nasilje bilo zastupljeno u filmu, ono ima sporednu ulogu medija za skretanje pažnje na nešto važnije i pogubnije – društveni sustav koji je usmjeren protiv nemoćnog, jadnog, drukčijeg i osobitog pojedinca čija krivnja nije ni manja ni veća od ambijenta u kojem je on mogao nastati. Kako postići to da Joker ostane slučaj, a ne uobičajena pojava, odnosno kako učiniti da društvo nije prisiljeno sebe spoznati tek u odrazu Jokera?

Neki će tako iz kina otići zabrinuti zbog nasilja, a neki zbog onoga što uzrokuje nasilje, prepoznajući sebe kao dio istog ambijenta. Koliko god nasilje bilo zastupljeno u filmu, ono ima sporednu ulogu medija za skretanje pažnje na nešto važnije i pogubnije – društveni sustav koji je usmjeren protiv nemoćnog, jadnog, drukčijeg i osobitog pojedinca čija krivnja nije ni manja ni veća od ambijenta u kojem je on mogao nastati. Kako postići to da Joker ostane slučaj, a ne uobičajena pojava, odnosno kako učiniti da društvo nije prisiljeno sebe spoznati tek u odrazu Jokera?