Danijela Lucić i Nikola Rašić, autori istraživanja "Uključivanje Roma u hrvatsko društvo": U nastojanju da se riješi "romski" problem proizveden je još veći: problem jezičnog i kulturnog otuđenja, pa oni ostaju bez pravih uporišta za održanje grupnoga identiteta. Ako ne žele živjeti u svojim naseljima treba im pružiti mogućnost za odlazak, a ne raditi na konzerviranju, ili na promjeni postojećeg stanja mimo volje onih o čijim sudbinama se odlučuje.

Hrvatska u Desetljeću za uključivanje Roma: Hrvatska nije počela provoditi ovaj projekt jer je željela konačno integrirati Rome, već zato što joj je netko drugi rekao da bi bilo dobro da se i ona u njega uključi. Dojam je da se projekt vodi više na način da se zadovolji međunarodna zajednica nego da se stvarno riješe problemi romske manjine.

Doba nacizma i NDH: Planovi za likvidaciju Roma postojali su puno prije planova za likvidaciju Židova. Prema pravilima nacističke birokracije bio je potreban manji udio romske krvi kako bi se nekoga proglasilo Romom nego što je to bio slučaj sa Židovima.

Proširenjem Europske Unije na tranzicijske zemlje kršenje prava Roma predstavlja najgore oblike diskriminacije i u Uniji. Međutim, u prošlosti je njihov položaj bio puno povoljniji u Istočnoj nego u Zapadnoj Europi.