Više od dvadeset godina nakon ubojstva članova obitelji Zec, okoliš u blizini bivšeg planinarskog doma "Adolfovac" ni po čemu ne odaje da se na tom mjestu izvršena stravična likvidacija. Nekadašnja oaza usred Medvednice sada je prepuštena zaboravu baš kao što se to konstantno pokušava napraviti i s događajem koji je počinjen na tom mjestu.

Tekst Tomislava Čadeža objavljen u "Jutarnjem listu" povodom predstave "Aleksandra Zec" obiluje netočnim ili nepotpunim informacijama te zapanjuje nekompetencijom tekstopisca već na razini osnovnog obrazovanja u području kazališta, pa čak i opće kulture.

Trenutak u kojem Aleksandra kaže kako svaki put kad se počne povlačiti njeno ime, ona ima osjećaj kako je "primila još jedan metak", istinski je strašan. Zašto vučemo njeno mrtvo tijelo kroz predstave, medijski prostor i javni diskurs? Zašto sam i ja uključen u inicijativu koja pokušava imenovati jedan park po Aleksandrinoj obitelji?

Sven Milekić, Inicijativa mladih za ljudska prava: Društvo se od devedesetih malo upristojilo, no ispod površine su ostale vrlo slične matrice, odnosno etnički ključ prosuđivanja ljudi i revolt prema socijalističkom nasljeđu.

Dvije pune godine su prošle otkad je zagrebačka Gradska skupština zaprimila dvije odvojene inicijative za imenovanje javnih površina u čast obitelji Zec, Josipa Reihl-Kira i Milana Levara. Od tada do danas, inicijative stoje blokirane u skupštinskim ladicama.

Kad bi nevina i nemoćna Aleksandra Zec, koja je morala biti upucana i bačena na deponij zajedno sa svojom majkom, dobila jedan mali memorijal, makar i onaj simbolični, zar bi to urušilo temelje ovog društva ili bi promijenilo cijeli diskurs vezan uz rat? Zašto je problem priznati da i ona zaslužuje svoje mjesto u javnom prostoru i diskursu?

Redatelj Oliver Frljić za H-Alter govori o cenzuri unutar i oko teatra, od uklanjanja plakata za "Fine mrtve djevojke", do teškoća s postavljanjem predstave o Aleksandri Zec: "Ovo što se događa oko 'Aleksandre Zec' gotovo je identično onome što se događalo tijekom rada na projektu 'Zoran Đinđić' u beogradskom Ateljeu 212."

Sven Milekić iz Inicijative mladih za ljudska prava o inicijativi da se zagrebačke ulice i park nazovu imenima Milana Levara, Josipa Reihl-Kira i obitelji Zec: "Neobilježavanje događaja važnih za društvo u javnom prostoru, odnosno u ovom slučaju njegovo blokiranje, često znači da se ti događaji žele zaboraviti."

Zahvaljujući dugogodišnjem ignoriranju stravičnih zločina, Tomislav Merčep se tek nakon 20 godina nalazi na optuženičkoj klupi Županijskog suda u Zagrebu. Oboljeli Vukovarski Napoleon pokazao je da i dalje ima snage za poricanje odgovornosti u počinjenju najokrutnijih zločina.

Zagrebačkoj su Gradskoj skupštini dva mjeseca za redom upućene inicijative za imenovanje javnih površina u čast obitelji Zec, Josipa Reihl-Kira i Milana Levara. Osim odavanja visokih počasti, navedena imenovanja ujedno bi promicala vrijednosti istine, pravde i mira.