Dolaze nam lokalni izbori, kampanja se zahuktala. Pokreću se stranački i stvaraju nezavisni pogoni, rade liste, predizborne koalicije ili javno odbijanje istih. Najveći grad čeka novu vlast, bila ona nova stara ili možda neka sasvim nova. Svakim danom sve više kandidata. Lako se pogubiti, ako ne gledamo i slušamo pažljivo.

Nasilje nije loše. Batina je u raju izašla. Sigurno ga je provocirala, sada mu se osvećuje. Pokazao im je. Da, nasilje je dio naše (ne)kulture, gdje ova zagrada čini golemu razliku. Ponosimo li se nasiljem ili ne? Kao društvo, kao grad, kao bilo koja lokalna zajednica? Da. Sve ostalo je laž. Ponosimo se.

Kada dođe do pomirenja gubi se smisao samih državica koje se hrane strahom od drugoga.

Fotografije djece s puškama na ratištima diljem svijeta izazivaju zgražanje i neodobravanje javnost, ali fotografije djece s puškama u domaćim vojnim kampovima ponos zbog iskazane ljubavi prema domovini. "Umjesto da se djecu uči posljedicama rata, koje su danas najviše vidljive na Bliskom istoku, rat se predstavlja kao čin hrabrosti. A sve nam to govori da smo na dobrom putu prema potpunom prihvaćanju nasilnih metoda u regulaciji društvenih, političkih i inih odnosa", komentira Lovorka Bačić iz Centra za mirovne studije.

Živimo kulturu nasilja i ne znamo što s njom.

Nakon svakog rata dođe mir, dugotrajno primirje, normalizacija u kojoj vidamo rane, zaboravljamo patnju i pravimo se da smo (bili) bolji nego što istinski jesmo. Uviđamo da nas je zlo savladalo, no ti su uvidi kratki, kao bljesak. Samo se rijetki mogu suočiti s količinom zla u kojoj su sudjelovali, proizvodili ga.

Voljeti državu? Što to točno znači? Osim držanja ruke na lisnici dok svira himna?

"Rad na izgradnji mira ne prestaje, a na to podsjeća i svakodnevni prolazak i dolazak izbjeglica u Hrvatsku. Upravo se na pitanju izbjeglica kao, jedne od najugroženijih društvenih skupina vide ključni izazovi izgradnje mira - vojni sukobi, porast rasizma i ksenofobije, ekonomska nepravda i eksploatacija, klimatske promjene", istaknuli su iz Centra za mirovine studije povodom Međunarodnog dana mira.

Nije li apsurdno prosvjedovati protiv rata i koristiti ratni jezik? Od stroja nas jedino može zaštititi umjetnost. Ona je nit koja održava vezu između srca i prenapregnutog uma. Od bezbrojnih podataka i znanja oko kojih stalno treba voditi brigu. U njoj žive i bijes i ljubav koji se ne poistovjećuju s nijednom trenutnom formom. Borba koja se trenutno vodi isključivo ovisi o snazi naše umjetnosti i o sposobnosti da isprobamo različite oblike otpora za koje još nisu pripremljeni protuotrovi. Ili, jednostavnije rečeno, ona ovisi o našoj sposobnosti da se mijenjamo.

"Protivimo se gradnji zidova, postavljanju žica, sebičnosti i netrpeljivosti. Želimo živjeti u Europi ujedinjenoj u različitosti", poručuju učenici Srednje škole Hrvatski kralj Zvonimir.