Pojava svastike među navijačima ili braniteljima u okolnostima suvremenog društva poprima značenje suprotno njezinom standardnom tumačenju kao odvoda za nepoželjnu krv. Činjenica da se ona pojavljuje pred institucijama vlasti ili na stadionu govori da ona nije simbol moći koja poziva na kapitulaciju i smrt druge rase. Ona je podsjetnik na sablasno nasilje koje uvijek izbije kada posjednici moći, novca i društvenih pozicija uspiju nametnuti svoje lingvističke podjele između podjednako obespravljenih ljudi.

U danima ponosa i slave bili su neizostavni dio državnog suvereniteta. Ali nema više tapšanja po leđima, plaćenih buseva i ulaznica. Jaca najavljuje brutalni obračun, još oštriji zakon i istrebljenje ovih "marginalaca koji nam kvare ugled". A isti su ti Boysi kao što su bili.

Ništa što se dogodilo posljednjih mjeseci nije više moguće promatrati kao izolirane incidente. Tinejdžerska samoubojstva, u krajnjoj liniji, nisu nešto bitno drugo nego nasilje okrenuto prema samome sebi. Mladi pijani vozači agresiju kanaliziraju u sumanutu jurnjavu u kojoj sada već gotovo svakog tjedna netko smrtno strada. Ili oni sami, ili, još gore, netko potpuno nedužan.