Bolje nam je što prije pojmiti da su svi napadi na manjine - verbalni, referendumski, zakonski, fizički, upereni protiv većine. Manjine napadamo da bi sebe i svoje disciplinirali, držali unutar tora, odvratili od drugačijeg. "To se može i vama desiti, ako samo probate biti drugačiji", poruka je većini, iza svake diskriminacije, svakog ponižavanja manjine.

Makedonija: Izborni inžinjering sofisticiran je, prevelika državna administracija je skup ucjenjenih ljudi čije se glasanje pažljivo monitorira pa samo naivci mogu misliti da je dovoljno promatrače poslati samo na dan izbora. Znači, ni prijevremeni izbori ne nude nadu, ili bar mnogima tako izgleda.

Sretan nam Dan planete Zemlje. Ah da, i Dan proboja logoraša iz ustaškog konc-logora Jasenovac. Koji nije postojao, naravno. Beskonačna je moć poricanja. Za nadati nam se ipak da će se ljudi kod Lampeduse prestati utapati. Nestajati, kao i tih osamdesetak tisuća pobijenih u Jasenovcu, koji su nestali. Sami od sebe. I da, neka par njih dođe kod nas, ali ne više od toga. Dovoljno nam je loše bez njih.

Licemjerno je danas posprdno govoriti o "šatordžijama", a godinama se ložiti na crno-bijelu sliku Domovinskog rata, u kojoj su unaprijed dane uloge, likovi i radnja su jednostrano određeni, imaju se shvatiti samo na taj jedan, ispravan način. Mnogi smo sudjelovali u podržavanju te slike, možda iz grižnje savjesti, jer sam i sam maznuo nešto iz komšijine kuće...

Dokle god nam je nasilje legitimno i preporučljivo - plodno tlo za fašizam je tu. Fašizmu se ne odgovara s nasiljem. To mu godi, jača ga, on buja. Totalitarizmi, isključivosti, jednoumlja, radikalizmi - sve su to razni oblici nasilja. Negiranja života, njegove raznolikosti, jedinstvenosti, neponovljivosti.

Moćan je Osmi mart. Ako ništa, nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

Oko pomirenja postoji konsenzus - premda ne oko njegove definicije.

Hrvatska je dobila predsjednicu. Civilne udruge su izgubile predsjednika. Stvarno?

Suočavanje s prošlošću ustvari je građenje budućnosti s manje nasilja i više pravde.

Miramidalije: Miramide nisu škola. Nisu ni tvornica za proizvodnju građanskog aktivizma. Povratak ljudskosti prije, osnaživanje dobroga u sebi, "zeleno svjetlo" da smijemo raditi za boljitak društva, da moramo graditi društvo mira, dječje igre bez pušaka, muževa koji neće svoju muškost dokazivati udaranjem žena.