Više od tisuću izbjeglica i migranata luta i čeka po Bihaću, u njegovim se napuštenim i oronulim zgradama sklanja, u želji da nastave preko zelenih bregova, do granice s Hrvatskom pa dalje u Europu, gdje već tko sanja, gdje ima obitelj, gdje može dobiti posao. Ljudi su ovdje došli od svugdje – Iran, Pakistan, Afganistan – izgovaraju najčešće. Kiša je neumorna, u rukama im boce vode i energetska pića, a oči izgledaju kao konj kojeg su predugo tjerali na juriš – ne sjaje se, nego gore. "Malo nam je grad živnuo. Neka ih, i mi smo bili izbjeglice", komentiraju gosti u lokalnom kafiću.

Nakon brojnih drugih europskih zemalja, u Hrvatskoj je ovaj tjedan krenula #WelcomingEurope kampanja kojom se želi prikupiti potpise građana koji vjeruju u solidarnost i društvo dobrodošlice u Europi. Sakupljanjem milijuna potpisa diljem Europe do kraja godine, građani žele pritisnuti Europsku uniju na odgovorno postupanje prema izbjeglicama. Potpišite!

Hrvatska, uz Estoniju i Sloveniju, bilježi najveći udio nezaposlenih mladih koji su se zbog posla spremni preseliti u drugu zemlju EU. Njemačka je zemlja koja desetljećima ima prvenstvo privlačenja hrvatskih emigranata. "Njemačka možda izgleda kao dobar primjer, ali zapravo se suočavamo sa sve većim problemima po pitanju radničkih prava i nesigurnih oblika rada. Mladima se po izlasku na tržište rada nude pretežno ugovori na određeno, a s posebnom se diskriminacijom susreću žene i osobe migrantskog porijekla", govori nam Sandra Kasunić, aktivistkinja njemačkog sindikata Ver.di.

O čemu smo sve pisali/e u 2017. godini. Hvala svim našim suradnicima i čitateljima!

Otvoreno pismo talijanskog filozofa Franca Berardija (njemačkim) medijima, nakon otkazivanja njegovog performansa Auschwitz na plaži, koji se trebao održati u Kasselu: "Dio njemačkih novinara pokrenuo je hajku protiv mojih kolega i mene jer smo se usudili podsjetiti ih na rečenicu – Nikada više Auschwitz. Ovdje nije u pitanju moja sloboda izražavanja, već životi milijuna žena i muškaraca koje europski cinizam istrebljuje. Na summitu čelnika članica EU, održanog u Parizu 28. kolovoza, ponovno su predložene mjere masovnog istrebljenja, temeljene na etničkoj pripadnosti."

Europu su u zadnjih mjesec dana potresla dva velika teroristička napada. Situaciju su vrlo vješto iskoristile one političke snage koje svaki ovakav napad koriste kako bi širile strah, ksenofobiju, islamofobiju i antiimigracijske politike. No, je li dovoljno samo upozoriti na problem ksenofobnih lešinara? Hoće li to na ikoji način utjecati na smanjivanje terorizma, straha, predrasuda? Što ćemo sa terorizmom? Radikalnim islamom u Europi? Gdje je zapravo izvor problema? Čemu toliko priče o terorizmu? Naime, broj terorističkih napada u Zapadnoj Europi zapravo je opao od kraja 70-ih.

Novim zakonom u Mađarskoj se nalaže privođenje svake osobe koja zatraži azil u zatvore na srpsko-mađarskoj granici. Čak ni oni koji su već predali svoj zahtjev za azil neće se moći slobodno kretati. Prema svjedočanstvima izbjeglica, i hrvatska policija provodi praksu kojom im se onemogućava pristup sustavu međunarodne zaštite. Neprihvatljiva praksa detencije diljem EU-a se normalizira unutar narativa o krizi. Zapravo se radi o krizi europskog sustava azila, koja je rezultat nesposobnosti i nevoljkosti europskih zemalja da pruže potporu ljudima koji traže i trebaju međunarodnu zaštitu.

Mađarska vlada je Parlamentu predala amandmane na pet zakona, kojima se traži protjerivanje svih izbjeglica koje su ilegalno ušle ili borave u zemlji. Uskoro kreće vraćanje izbjeglica u Grčku, u skladu s Dublinskom uredbom, koja je u slučaju Grčke bila suspendirana. Hrvatska je pak zabilježila rekordnu prodaju oružja Saudijskoj Arabiji u 2016., ali iz godine u godinu MZO ne uspijeva provesti tečaj hrvatskog jezika za osobe pod međunarodnom zaštitom. Možemo li promijeniti narative o državljanstvu i pripadanju, ima li u njima mjesta za izbjegličke aspiracije, za budućnost?

"Treba nam zemlja nova, da java postanu sni", pjevao je u nedjelju Kralj Čačka na malom dobrotvornom koncertu za izbjeglice u Beogradu. Više od tisuću izbjeglica, uglavnom Afganistanaca, zimu provodi na hladnoći u barakama, između kolodvora koji ih više nigdje ne može odvesti, i Beograda na vodi, zbog kojeg bi se vrlo skoro mogle rušiti i barake i "afganistanski" park. Iz Mađarske se čuju najave kako se više preko granice neće puštati ni dosadašnjih deset osoba dnevno, a s hrvatske granice se ne libe slati pse, tući i zatvarati sve koji pokušaju prijeći granicu.

Dvobroj časopisa Treća pod nazivom Migracije: otpor i stradanje posvećen je problemima artikulacije humanitarne, etičke i političke traume koja prati pokretni "kontinent izbjeglica" pred vratima šengenske Europe, a pogađa nas naročito bolno jer Europa ima preveliko iskustvo s bezdomnicima da bi bilo kome mogla prodavati argument preventivno zatvorenih vrata, ističe se u priopćenju Centra za ženske studije.