U planu zakonodavnih aktivnosti Ministarstva kulture u 2020. godini nema medijskih zakona. Je li ministrica Nina Obuljen Koržinek obećavala temeljitu reformu medijskog zakonodavstva s uvjerenjem da će je provesti, pa se pokazalo da nije dorasla tom poslu, ili je otpočetka kupovala vrijeme i govorila ono za što je znala da će ostati u znaku uzrečice "obećanje, ludom radovanje"?

Ministrica kulture H-Alteru najavljuje skori početak izrade strategije medijske politike.

Sve koji misle da samoprijegorni angažman prethodnog ministarstva kulture, onog SDP-HNS-ovog, oko izrade i stavljanja u javnu raspravu nove medijske strategije, kao i pomoći u radu neprofitnih medija definitivno pada na smetlište historije, potrebno je osokoliti.

Ministar kulture je rekao i da je u zadnje tri godine u Ministarstvu "prema nejasnim kriterijima" zaposleno gotovo 30 ljudi, ali nije objasnio zašto su ti kriteriji "nejasni" i kako namjerava "razjasniti" situaciju oko zapošljavanja - odnosno je li na redu "čistka" nedavno zaposlenih kukuriku-kadrova.

Tatjana Tagirov, novinarka Vremena: Postoji teorija u koju sam sklona vjerovati, da je čitava priča s privatizacijom medija u Srbiji dio izbornog plana, da iza gotovo svakog kupca stoji Srpska napredna stranka. Lokalni mediji koji se sada kupuju živjet će do lokalnih izbora, ali pitanje je što će biti poslije. Antonela Riha, otpuštena urednica u NIN-u: Postoje sumnje, pa i dokazi, da se iza poduzetnika koji kupuju medije zapravo nalaze političari iz aktualne vlasti.

Velika rasprodaja državnih medija u Srbiji pod firmom uvođenja tržišnih zakonitosti: Na bubanj su stavljena 74 medija od kojih 50 traži novog vlasnika, dok se preostala 24 gase jer Agenciji za privatizaciju nisu na vrijeme dostavili potrebnu dokumentaciju. U postupku privatizacije našli su se i dobro nam poznati TANJUG, kao i Studio B. Hoće li ovaj eksperiment uroditi zadovoljavanjem potrebe naših susjeda za boljom i potpunijom informiranošću?

Viktorija Car, medijska analitičarka: Moramo se pitati – što je to čega u medijima nema? Primjerice, u hrvatskim mainstream medijima nema Todorića i Agrokora. Amaterima u novinarstvu ne bi smjelo biti mjesta, njime bi se smjeli baviti samo oni koji su obrazovani da se bave novinarstvom ili pak oni koji imaju veliko iskustvo u određenom području.

Nataša Škaričić, višestruko nagrađivana istraživačka novinarka: Veliki broj ekskluzivnih vijesti u masovnim novinskim medijima uopće nisu vijesti, te se stvari naprosto nisu dogodile. Novinarstvo se bazira na vijesti, a vijesti se sastoje od riječi koje su izgubile svaki smisao, ali se o njima raspravlja kao da ga imaju. Kad se HDZ vrati, bojim se da nas ništa neće sačuvati od nove faze teškog jednoumlja koju će odabrani opet financijski iskoristiti.

Viktorija Car s Fakulteta političkih znanosti govori o "Medijskoj strategiji": "Neki dijelovi pokušavaju glumiti znanstveni tekst pa se navode citati ili prepričavaju dijelovi nekoliko odabranih knjiga i članaka, ali i to je na razini nevještog seminarskog rada studenata prve godine novinarstva. Iz ovog teksta jasno je da autori ne znaju definicije medijske politike i medijske strategije".

Prije nešto više od godinu dana većina je redakcija dnevnih listova preko noći usvojila statute, koji su bili uvjet za državno smanjenje PDV-a za dnevne listove s 10 na 5 posto. No, to se u praksi pokazalo tek poreznom olakšicom za vlasnike medija, nije pomoglo ni poboljšanju položaja novinara, a usto se zbog nepostojanja kontrole načelno pozitivne odredbe statuta sustavno i nekažnjeno krše. Novinari tako danas u Hrvatskoj zapravo ne mogu biti – novinari.