Što je "lijevo" u sintagmi "lijevo-liberalno"? Očito ništa, osim desno-populističke težnje da ljevicu izjednači s onim što je njihovim potencijalnim pristašama mrsko. Desni populizam očito ima tendenciju da pod zajednički nazivnik svede i ljevicu i liberale, ili čak da u potpunosti izjednači ljevičare s liberalima.

Ukoliko (naša) ljevica ne bude pravovremeno teorijski i aktivistički reagirala na recentnu pojavu "nove desnice", susrest će se sa starim upozorenjem Maxa Horkheimera: "Tko ne želi govoriti o kapitalizmu, trebao bi šutjeti i o fašizmu".

Vjeran Zuppa u intervjuu za H-Alter govori o perspektivama facebook-prosvjeda, o podizanju desnih tenzija ukoliko presuda Gotovini, Markaču i Čermaku bude osuđujuća, o neviđenom licemjerju hrvatskih političkih elita, o bijegu ljevice od svojih najboljih i najplodonosnijih ideja, o Račanu, Milanoviću i Dragutinu Lesaru, o strateškom glavinjanju studenstskog pokreta, o političkom potencijalu Srećka Horvata i Mate Kapovića.

Čini se da je suvremena latinoamerička ljevica ipak nešto naučila od svojih prethodnika. Iako su mnogi ljevičarski vođe pokrenuli mnoge programe poboljšanja položaja siromašnijih slojeva novim socijalnim programima, dio latinoameričke ljevice to ne radi nauštrb dugoročne stabilnosti javnih financija.

Mediteranu treba ozbiljna, razumna ljevica nordijskog tipa, koja će braniti socijalnu državu, a pod time će podrazumijevati i djelomične ustupke, poput povećanja zakonske granice za umirovljenje, ne bi li se održala njezina dugoročna financijska stabilnost.

Države u Europi se mijenjaju u međusobno konkurentne nakupine društvenog kapitala gdje je običan čovjek danas rentijer, a sutra dužnički rob.