Objavljeno 28.10.2019. 09:31
Saša Šimpraga
Ilegala u Zagrebu dramski je program u javnom prostoru Zagreba kojim se nastoji podsjetiti na revolucionarnu prošlost grada tijekom okupacije u Drugom svjetskom ratu. "To je šetnja koju vodi naša turistička vodička Vanja Budimir, u ulozi Vere Jurić, stvarne osobe koja je bila ilegalka u Zagrebu 1941. Tu je važna tema o solidarnosti i zajedništvu, ali i o osnovnoj taktici ilegalaca – neprijatelju uvijek biti ispred nosa. To je prvenstveno priča o hrabrim ljudima i bilo mi je važno da se svako ime izgovori. Ne smijemo zaboraviti da je u NOB-u sudjelovalo više od sto tisuća žena koje su bile borkinje, bolničarke, liječnice", priča autorica projekta Nataša Puškar.
Objavljeno 23.10.2019. 09:15
Dugine obitelji
Udruga Dugine obitelji počela je jučer s kampanjom prikupljanja sredstava za tisak druge slikovnice iz serijala Moja dugina obitelj, o djeci s istospolnim roditeljima. U prvih 24 sata skupljeno je skoro 70 posto od iznosa potrebnog za tisak 1000 primjeraka novih avantura Roka i Ane, koji u nastavku slikovnice idu na izlet sa svojim roditeljima. Kampanja traje do sredine studenog.
Objavljeno 11.10.2019. 18:32
Mun Tzu
Drugačiji pogled na vijesti i događaje oko nas kroz haiku za H-Alter ispisuje Mun Tzu.
Objavljeno 07.10.2019. 09:17
Matea Grgurinović
Za vrijeme rata važnu ulogu igrala je domoljubna muzika, ali postojali su i disonatni tonovi. Rimtutituki osnivaju članovi bendova Ekatarina Velika, Električni orgazam i Partibrejkersi. Rade ulične akcije i prosvjede, u otvorenom kamionu kruže Beogradom puštajući pjesme i protiveći se ratu. Organizira se koncert SOS Mir ili Ne računajte na nas koji je okupio 50.000 ljudi u centru Beograda. Na okvire domoljublja nisu pristajali ni KUD Idijoti, vrlo nepoželjna pojava u Hrvatskoj 90-ih. Njihov antifašizam i socijalna osjetljivost slali su jasne političke poruke u vrijeme rata i bezumlja, slične onoj Ramba Amadeusa - "jebem vam sve, jebem vam rat".
Objavljeno 03.10.2019. 09:32
Marin Jurjević
Nedavno se s velikom pažnjom diljem svijeta obilježila 50. godišnjica Woodstocka. Ali upravo u rujnu ove godine navršila se i 48. godišnjica održavanja drugog neizmjerno važnog rock festivala, koji je imao ogroman utjecaj na tadašnje generacije mladih čitavog latinskoameričkog područja, a koji je na neshvatljiv i neopravdan način zanemaren. Riječ je o rock festivalu Avandáro, održanom u rujnu 1971. u Meksiku. Mladi su počeli dolaziti dva dana prije koncerta, to je bilo pravo hodočašće - pješke, automobilima i autobusima. Umjesto očekivanih 25 000, okupilo se više od 300 000 ljudi. Nezamisliv broj, pa su ih na kraju organizatori morali sve pustiti besplatno.
Objavljeno 01.10.2019. 09:51
Marija Živković
Kritika plesne predstave Confini Disumani Compagnie Equilibrio Dinamico na Splitskom ljetu
Objavljeno 30.09.2019. 15:26
Ivana Perić
Svakoga vam mjeseca donosimo kratak pogled na tri muzičke uspješnice – uspješnice otpora. Za kraj rujna, plejlista uključuje meksičku legendu Juana Gabriela čije pjesme odzvanjaju bdijenjima nakon masovnih pucnjava, tri sestre koje čine jemensko-izraelski trio A-WA i njihovu pjesmu o raseljenosti, te revolucionarnog američkog glazbenika Saula Williamsa koji na novom albumu iznosi kako smo i koliko svi – enkriptirani i ranjivi.
Objavljeno 26.09.2019. 20:41
Mun Tzu
O haiku poeziji Vladimir Devidé, matematičar i japanolog, vrsni poznavatelj i ljubitelj haiku poezije piše: "Haiku poezija rasterećena je patetike, ne poznaje cinizam, u njoj nema preuveličavanja niti umanjivanja važnosti onoga o čemu se govori. Sve je važno, bilo veliko ili malo, obično ili neobično. Sve ima svoje mjesto, svoj trenutak." Drugačiji pogled na vijesti i događaje oko nas kroz haiku za H-Alter ispisuje Mun Tzu (opreka umjetniku ratovanja Sunu), s željom da nas usmjeri prema neciničnoj svevažnosti svakodnevice.
Objavljeno 22.09.2019. 17:17
Ivana Perić
Kairo bruji i pulsira, Kairo je vruća žarulja koju rado držim u rukama. "Kakav New York, ovo je grad koji nikad ne spava, majka svih gradova", kaže mi čistač iz kina dok mete stepenice i pozdravlja ljude na izlazu. Tijelo svakog ogromnog grada nadima se i buja, dolazi do limita, puca i u zrak ispaljuje krhotine ljudskih bića. Kao nakon eksplozije kita, svake se noći te krhotine redaju po ulicama, djevojčice i dječaci, od onih u pelenama do tinejdžera, spavaju na cesti, užarenih očiju. Nježna djeca iz čijih usta izlaze prostote, glasne i naoštrene riječi. Riječi koje upisuju godine koje još nemaju, i jedino su im oružje dok krhka tijela polažu u nemilost gradskog otvorenog neba.
Objavljeno 21.09.2019. 11:58
Maša Borović
Izostavljanje lika Anđe iz prostora u kojem je ona očigledno zamišljena kao dio instalacije, podsjetilo me na oskudnost pojavljivanja ženskog lika u prostoru grada Sinja, osim Čudotvorne Gospe Sinjske koja je iz religioznih, tradicijskih, a onda i turističkih razloga priznata kao jedini prepoznatljivi ženski lik u prostoru grada Sinja. Kako to da grad junak, grad vitez nije stao uz svoje žene radnice ili im barem pružio da ih prostor grada pamti nekako drugačije, onako kako su i zaslužile? Možda ih sve čeka samo simptom Luce, gimnazijalke i Anđe - fluidnih i anonimnih identiteta otetih iz vremena i prostora grada.