Da proživljavamo historijsku etapu snažne antikomunističke histerije – o tome nema spora. A u toj antikomunističkoj histeriji naročito je snažna klerikalna, u nas katolička komponenta. Ona nije novum, već je konstanta već dugo vremena, s intenzitetom i obilježjima što se prilagođavaju historijskim okolnostima.

Povodom osamdesete godišnjice ubojstva tragičnog heroja sovjetske revolucije: Ciudad de México. Nedjelja, 29. siječanj 1984. godine. Jučer sam se dogovorio s mojim slovenskim amigom Peterom da danas odemo na Coyoacán do kuće u kojoj je Trocki ubijen u kolovozu 1940. godine. U dvorištu kuće se nalazi i njegov grob.

Vijetnam će zahvaljujući svom otvorenom tržištu vjerovatno u skoroj budućnosti napredovati više nego što iko očekuje. Koliko će biti razlike između bogatih i siromašnih, zasad možemo samo nagađati, ali za ovu zemlju danas kažu da je slična Tajlandu od prije 20 godina, te da još nije turistički komercijalizovana. Trenutno još uvijek možete uživati u uličnoj hrani, otvorenim lokalima po 24 sata dnevno, te fudbalu na otvorenom, kakav u Evropi sve rjeđe viđamo, a u zapadnim zemljama skoro nikad - ovakvog fudbala kod nas više nema, a svi ga se sjećamo s nostalgijom.

S jedne se strane libertarijanizam snažno oslanja na filantropiju (kao supstitut socijalne države), a s druge pokazuje beskrupuloznu okrutnost prema radnicima, siromašnima, deprivilegiranima. Isti će libertarijanski glasnogovornik od Vlade tražiti da se procesuira nezaposlenog čovjeka koji nema novaca da prehrani obitelj i pred kamerama priznaje da ponekad radi na crno i istovremeno braniti Uber čak i kad on predstavlja strukturalno kršenje zakona.

Bliži se stogodišnjica Oktobarske revolucije, a s njom i neizbježne polemike o značaju misli Vladimira Iliča Lenjina kao mesije marksizma, socijalizma i komunizma, pri čemu je gotovo sigurno da će se ta tri termina koristiti naizmjenično kao da su međusobno zamjenjivi. Tu stvar s terminima je neophodno odmah riješiti da bi bilo jasnije zašto se društvo kojim je desetljećima upravljala komunistička partija uporno nazivalo socijalističkim.

Komentar na tekst Dimitrija Birača Esej o hrvatskoj ljevici: Možemo reći kako članak pati od određenih paradoksa: poput istovremenog korištenja H-altera za političko obračunavanje i prozivanja ljevice zbog manjka koordinacije i suradnje. Spomenuo bih još i korištenje "teških" marksističkih fraza na čudnovatim mjestima, poput "paradoksa historijskog materijalizma" i "dijalektičnosti", koje više služe kao paunovo perje nego što pridodaju smislenosti teksta.

Nismo li se svi zbunili poslednjih decenija, zaboravljajući da ime "komunizam" označava onaj krajnji horizont naše emancipatorske borbe? Vreme je da se prisetimo ove reči - njegova puna javna rehabilitacija po sebi bi bio autentičan politički događaj.

Paradoksalno, libertarijanci optužuju socijaliste/komuniste kao i naciste/fašiste za "snažnu državu" i mnogo "državne intervencije". Pri tome su apstrahirali da je socijalistički nauk od svih nauka u socijalnoj i političkoj filozofiji zapravo najviše okrenut protiv države - to je jedini nauk (osim anarhizma) koji govori o dokidanju države.

... i što komunikacije imaju s tim: Twitter je primarno način ekstenzije popularne kulture i komercijalno usmjerenog kapitalističkog društva, a mnogo manje oruđe za stvarno političko neslaganje i politički otpor. Puno energije troši se na proizvodnju medijskih platformi, ali to ne vodi nikamo, kaže profesorica političkih znanosti Jodi Dean.

Slučaj referendum: Pozicioniranje suda na stranu države jasno je pokazalo aktualnost marksovske (komunističke) "optužbe" kako su "buržoasko pravo" i država ustvari produžene ruke kapitala. Iz marksovske perspektive, pa čak i u onoj naivnoj interpretaciji, kapital okreće svijet, a država i "buržoasko pravo" ga štite.