Katarska sapunica nespremne je zatekla čak i najrevnije pratitelje političkih zbivanja na Bliskom istoku. Ono što je iznijela na svjetlo dana jest činjenica kako su nebrojene dosadašnje analize bliskoistočne geopolitičke scene kao bojnog polja na kojem se vodi sudbinska borba između sunita i šijita krajnje simplificirani pogledi na regiju. Stvarnost je mnogo kompliciranija, osobito na polju koje se naziva sunitskom frontom, za koju su mnogi, uključujući i Donalda Trumpa, mislili da je sposobna povesti ujedinjenu borbu protiv Irana i uz Iran vezane organizacije i paravojske.

Bauk kruži Bliskim istokom i arapskim svijetom, bauk džihada koji prijeti "nevjernicima" - "šijtskoj vlasti" u Bagdadu, "alauitskom režimu" u Siriji, te libanonskom "šijtskom" Hizbulahu i njegovim saveznicima. Sve su te džihadističke grupe više manje inspirirane fundamentalističkim učenjem i aktivizmom Al-Kaede.

Turski premijer Erdogan među prvima je osudio prevrat u kojem je srušen demokratski izabran egipatski predsjednik Mursi, nazvavši ga vojnim udarom. Ne samo zbog podrške egipatskom islamističkom projektu, već i zbog činjenice da su turski generali četiri puta smjenjivali civilne vlade u Ankari i rovarili protiv njegove.

Prvo u Libiji a onda i u Siriji, Katarski Emirat aktivno se uključio u međunarodne kampanje protiv Gadafijeva i Al-Asadova diktatorskog režima. Katarski premijer progurao je kroz Arapsku ligu plan za sprečavanje daljeg krvoprolića u Siriji, koji se u osnovi svodio na zahtjev za odstupanjem predsjednika Bašara Al-Asada.