"Dok sam ja načelnik Osječko-baranjske policijske uprave rata između Srba i Hrvata na ovom području neće biti". Tako je govorio Josip Reihl-Kir, ubijen iz zasjede 1991. godine. Sjetimo li ga se? Ako ga se sjetimo, kada i tko se sjeti? Dobio je jednu ulicu, jednu izložbu, jedan mural. Nema ga u udžbenicima povijesti. Sve bi bilo zaboravljeno, vrlo lako i vrlo brzo, da nije bilo Jadranke Reihl-Kir, supruge koja nikada nije zaboravila i koja nije dopustila da se zaboravi. Devetnaest godina Jadranka Reihl-Kir uložila je da se ubojica privede pravdi. Ali možda pravda nije najbolja riječ za ono što se događa u Hrvatskoj.

U znak sjećanja na Josipa Reihl-Kira, načelnika osječke policije koji je u ljeto 1991. ubijen zbog svojih mirovnih napora, ovih je dana na napuštenom osječkom zidu naslikan mural "Rhythm of the saints / If I have weaknesses, don't let them blind me", nazvan po pjesmi Paula Simona čiju je ploču Josip Reihl-Kir posljednju kupio. Autor murala je renomirani hrvatski umjetnik Lunar.

U znak sjećanja na načelnika osječke policije, koji je u ljeto 1991. ubijen zbog svojih mirovnih napora, na ulazu u naselje Tenja jučer su ostavljene bijele ruže. "Riječ o pojedincima koji su dijelili donkihotovsko uvjerenje da je moguće spriječiti rat", poručili su aktivisti civilnih udruga na skupu sjećanja.

Sven Milekić, Inicijativa mladih za ljudska prava: Društvo se od devedesetih malo upristojilo, no ispod površine su ostale vrlo slične matrice, odnosno etnički ključ prosuđivanja ljudi i revolt prema socijalističkom nasljeđu.

Dvije pune godine su prošle otkad je zagrebačka Gradska skupština zaprimila dvije odvojene inicijative za imenovanje javnih površina u čast obitelji Zec, Josipa Reihl-Kira i Milana Levara. Od tada do danas, inicijative stoje blokirane u skupštinskim ladicama.