"Ova knjiga je živa sociologija, društveni angažman autorice je izuzetan i rijetkost u znanstvenoj zajednici. Radi se o nečemu što bih nazvao sociologijom proizvodnje budućnosti, a ne interpretacije prošlosti", zaključio je sociolog Vladimir Lay na jučerašnjem predstavljanju nove knjige Saše Poljanec Borić. Knjiga Pravo na sada! se sastoji od 14 publicističkih radova posvećenih društvenim promjenama u hrvatskom prostoru objavljenih na H-Alteru tijekom 2014. i 2015. godine. U knjizi se objavljuju i četiri rada koja se bave sličnim temama kao i publicistički radovi, ali u znanstvenoj formi.

Na natječaju projekta Ars Publicae za idejno rješenje nove zagrebačke česme prvu nagradu osvojio je rad "Vodek" autora Nere Nejašmić Kozina i Petra Kozine iz PIN-a, drugu nagradu dobio je rad Dragomira Šuke, a treću nagradu prijedlog autorske skupine B!RO koju čine Saša košuta, Mario Kralj i Dora Lončarić.

Točno prije šest godina uništen je simbol borbe za Varšavsku ulicu i borbe protiv otimačine javnog prostora – petometarska skulptura trojanskog konja. Pogledajte fotogaleriju noćne policijske akcije.

Korupcija i nepotizam bez kontrole javnosti dovode do otuđivanja imovine od svih građana.

Iako većina političkih aktera u Hrvatskoj još uvijek tvrdi kako je protiv privatizacije vode, ostaje upitno što to znači. I u svijetu se rijetko privatizira sam resurs, ali se privatizacija odvija kroz koncesioniranje, javno privatna partnerstva, prodaje vlasničkog udjela ili infrastrukture. "Lažna je teza da je privatizacija jedina alternativa lošem javnom upravljanju", ističe Enes Ćerimagić iz Zelene akcije.

Viktor Ivančić: Hrvatska je stvorena u rijekama krvi, samo i isključivo zbog toga da bi Ivica Todorić mogao živjeti u dvorcu s četrdeset soba i da bi nekadašnji samoupravljači bili dovedeni na nivo feudalne posluge. Marijan Hanžeković je zasluženi ishod projekta čiji je temeljni cilj bio fabricirati "novinarstvo" koje će biti negacija svojih davnih ideala, naime osposobiti tu struku da, umjesto brige za javno dobro, proizvodi što veću društvenu štetu.

Predstavnici inicijative "Ne damo naše autoceste" simbolički su danas ispred Vlade postavili velike brojke kojima su formirali "80.000.000.000 kn": osamdeset milijardi kuna, tvrde oni, minimalni je iznos štete koju će pretrpjeti država i njeni građani dopusti li se davanje autocesta u koncesiju.

Zašto je u Hrvatskoj umjesto zadovoljstva, "graditi krov nad glavom" - urbanizirati, projektirati, rekonstruirati i obnavljati, prodavati ili kupovati stan ili kuću - toliko "krvav" posao? Zašto se svi akteri i njihovi potomci ili sljedbenici i dalje osjećaju žrtvama?

Vedran Horvat, glavni organizator viške "Zelene akademije": Akademija će se ove godine, kroz pet radnih grupa, baviti različitim sferama zajedničkih dobara - od digitalnih i urbanih commonsa, prirodnih resursa (specifično vode i zemlje), do obrazovanja i javnih medija.

Čini se da svaka zemlja ima svog Čačića i Bandića koji zazivaju megalomanske infrastrukturne projekte prekrivajući zemlju betonom i prelijevajući sve veće količine javnog novca u privatne džepove. Čudan je paradoks da, što je projekt beskorisniji, to se više čini imunim na učinke recesije.