Ima jedna karakteristika Izgradnje mira o kojoj se ne govori, vrlo rijetko točnije. Čitam jučer u nekoj relevantnoj studiji kako autorica neće dati definiciju Izgradnje mira, naime ima ih mnogo i ovise zapravo o tome tko definira. Vodi me to ka sjećanju na zabrinutu Korejku iz njujorškog UN-ovog ureda za podršku izgradnji mira: "Mi ne znamo što je Izgradnja mira."

Danas obilježavamo 18 godina od kada je završen proces Mirne reintegracije istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, kojim je bez ispaljenog metka i bez izgubljenog ljudskog života, pod puni suverenitet RH vraćen čitav njen teritorij. "Upravo se u ovom datumu možda krije točka prekretnica hrvatske politike post-ratne izgradnje mira koja će nas sve zajedno učiniti boljim društvom", poručuju iz CMS-a.

Koristim često termin Izgradnja mira. Pišem ga s velikim slovom jer je to za mene poseban koncept, prilično jasno definiran, gotovo zaokružen. Moji su razlozi vjerojatno nedovoljni za gramatičku ispravnost, pa dodajem – zbog poštovanja također.

Spominjao sam mnoge poraze na putu građenja mira. Kopka me na što sam mislio. Na slabe odazive na javna događanja? Nezainteresiranost za radionice? Ignoriranje od medija i svih razina političara? Nemanje novaca za rad, za sebe?

Petra Jurlina, Centar za mirovne studije: U zajednicama u kojima je bilo međuetničkog nasilja teško je dobiti veliki broj ljudi koji će na konstruktivan način razgovarati o onome što se dogodilo. Zbog toga na događanjima koja organiziramo u Kuli Janković kroz drugačiju formu otvaramo te teme.