Nidžara Ahmetašević, novinarka i aktivistkinja: "Dosta je ljudi neidentifikovano pokopano po lokalnim grobljima duž rute, kako u BiH, tako i u regiji. IOM nema veliku odgovornost, nego je sva odgovornost na njima jer oni zvanično upravljaju kampovima-logorima i primaju većinu donacija. Sada umjesto neuslovnih kampova koji liče na logore, imamo logore u kojima je zatočeno preko 6.000 ljudi. Ljudi o čijim osnovnim pravima nitko ne brine lake su mete. I nasilje hrvatske policije postaje sve okrutnije. Tišina koja dolazi od većeg dijela civilnog društva u Hrvatskoj plaši jednako koliko i nasilje."

"Nemamo hrane i ne možemo podnijeti više boli. Ako nas pokušaju zatvoriti u ovom logoru, umrijet ćemo", stoji u pismu 70 stanara izbjegličkog kampa Miral blizu Velike Kladuše. Uvjeti u kampovima koje vodi IOM u BiH, ali i diljem regije, tijekom pandemije nalikuju onima u koncentracijskim logorima. Među preostalim migrantima u napuštenim zgradama situacija je još gora. Volonteri im donose sapune, a oni poručuju da bi radije komad kruha.