Je li nacrt Pravilnika o odgovarajućoj vrsti obrazovanja učitelja, nastavnika, odgajatelja i stručnih suradnika u školskoj ustanovi i učeničkom domu ustvari nes(a)vjesni pokušaj dovođenja u pitanje filozofije kao posebne grane znanosti?

Ovoga ljeta svim je dekanima nacionalnih sveučilišta u Japanu stigla obavijest iz ministarstva obrazovanja da ukinu humanistiku i društvene znanosti, ili da ih nekako preformuliraju u "utilitarnije" znanosti. Koliko god nadrealno i orvelovski zvučalo, ova je obavijest dio novoga plana japanske vlade da se totalitarno (i totalno) okrene znanostima koje su "iskoristivije." No kao i priroda, čovječanstvo je ekosistem koji može biti narušen minijaturnim ukidanjem elemenata koje prostom oku ništa ne znače.

Treba istrajavati na stanovištu mogućnosti i potrebe za opstankom kritičkog mišljenja, jednog od ključnih mehanizama u širenju obzorja naših umova. Za takvo nešto trebamo humanistiku i društvene znanosti, pa makar smještene i na periferiju, što ih ne sprečava da istovremeno budu i u centru.