Nakon osam godina zagrebački Balet postavio je novog Orašara – premijerno izvedenog 29. studenoga 2019. – kojeg je u koreografskom i redateljskom segmentu uobličio Vladimir Malakhov (prema Ivanovu i Petipau), domaćoj publici poznat i kao koreograf dvije godine starijeg Labuđeg jezera.

Kritika baleta Smrt u Veneciji Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.

Donosimo kritiku baleta Tamni pejzaži/Bolero zagrebačkog HNK: Konačne bi stoga dojmove o ovoj dvodijelnoj plesnoj večeri možda najbolje sumirao poznati književni naslov: dok je njezin prvi dio u svakom pogledu agonija, drugi je dio zato – također u svakom pogledu – čista ekstaza.

Petar Pan: Sve kvalitete ovog baleta (u kojemu je fascinantno baš sve, pa i naklon plesača), gotovo je nemoguće nabrojati, i može se konstatirati kako je uz Anu Karenjinu ovo najbolja baletna predstava zagrebačkoga HNK u posljednjih nekoliko sezona, koju bi stoga barem jednako toliko vrijedilo i zadržati na repertoaru.

Kritički prikaz Gala baleta u riječkom HNK-u: Svečano više u zamisli nego u realizaciji.

Kritički prikaz baleta Romeo i Julija, premijerno izvedenog u zagrebačkom HNK-u: kako predstava odmiče, tako sve više – i to u nekoliko scenskih rukavaca – nastavlja silaznom putanjom. Odlučivši se za donekle suvremeniju verziju inače uobičajeno realistične, dobro poznate dvorske scenografije iz 16. stoljeća, scenografkinja Luisa Spinatelli oduzela joj je na kompaktnosti, jer stupanj njezinog osuvremenjenja oscilira od prizora do prizora, ne fascinirajući pritom ni u jednom.

Povodom gostovanja Slavoja Žižeka u sklopu Filozofskog teatra, postavljam pitanje: Zašto se čitav taj projekt tako zove – Filozofski teatar? Je li dosta samo dati naziv ili treba razmisliti o performativu imenovanja, o njegovoj političkoj moći ili se to pitanje treba zanemariti kao bespotrebno zanovijetanje kad smo se svi tako lijepo okupili. Je li dosta prepustiti se gostima i njihovom govoru, kao na primjer Slavoju, da udahnu teatralnu iskricu u sumornu birokratsku mašineriju nacionalne kuće?

Slobodan Šnajder: Ni na kraj pameti mi nije bilo izlaziti na Jelačić plac u pravilnim vremenskim razmacima, te vikati o nadnaravnim sposobnostima voljenog gradonačelnika. Naprotiv, ja tu vidim ne osobito sposobnog činovnika od kojega još nisam čuo neku prosto proširenu rečenicu.

Snježana Banović u razgovoru za H-Alter "brani" svoju doktorsku radnju o Hrvatskom narodnom kazalištu u doba NDH: "Pred svaku svečanu predstavu dizale su se ruke u nacistički pozdrav. Za čestih dolazaka Slavka Kvaternika sve je odjekivalo od usklika 'Za dom - spremni!', nakon čega bi nastupali Bela Krleža i drugi pravoslavci. Teško je odgovoriti na pitanje kako je to uopće bilo moguće, pa zato možda i zaborav tako lako nastupi."