Predsjednik Kinokluba Zagreb Vedran Šuvar: "Hrvatski ili ne, film se sigurno ne definira po sadržaju jer valjda nikome nije ambicija uvoditi takva sadržajna ograničenja, oblike cenzure i to nazivati hrvatskim filmom. Imamo javno financiranu kinematografiju, što je najbolji oblik filmskog profesionalizma - tamo gdje odluke donose umjetnički savjetnici koji dijele javni novac. Ono što je problem je da je naša filmska zajednica mala te je premrežena u najboljem slučaju međusobnim poznanstvima".

"U svjetlu novijih političkih razvoja u vezi s radom i ustrojem Hrvatskog audiovizualnog centra (HAVC) izražavamo potpunu podršku inicijativi Puk'o nam je film i manifestu koji su objavili Društvo hrvatskih filmskih redatelja, Hrvatsko društvo filmskih djelatnika i Hrvatska udruga producenata", stoji u pismu podrške Europske dokumentarne mreže koje prenosimo.

Odbor Europske filmske akademije (EFA) uputio je jučer pismo predsjednici RH Kolindi Grabar Kitarović, premijeru Andreju Plenkoviću i ministrici kulture Nini Obuljen Koržinek u kojem izražava solidarnost s potpisnicima inicijative Puk’o nam je film u njihovim nastojanjima da zaštite hrvatski film od utjecaja politike.

Kulturnjaci 2016: "Nedopustivo je da se o hrvatskom filmu govori kao o tumoru, leglu kriminala, klijentelističkoj hobotnici te da se negiraju svi uspjesi, nagrade i učešća na najznačajnijim svjetskim filmskim festivalima."

Kada se u tjedan dana zgusnu suzavac, izglasano povjerenje plagijatoru, tri napada na manjine i civilne udruge, dvije ostavke iznimno uspješnih - onda stvarno jako smrdi. Nastavljaju se, eskaliraju čak pritisci, diskriminacija, optužbe, napadi u Hrvatskoj. Na manjine, na "druge i drugačije", na zagovornice ljudskih dakle univerzalnih prava, odvojenosti države i crkve, na protivnike militarizma, na etične znanstvenike, na uspješne kulturne menadžere, na samu srž onoga što se naziva civilno društvo.

Je li priča o HAVC-u dio orkestriranog HDZ-ovog napada na nezavisne državne institucije? Je li ulazak Državne revizije u Hrvatski audiovizualni centar koji je započeo 12. travnja 2016. i trajao do 2. veljače 2017. dio orkestriranog HDZ-ovog napada na nezavisne državne institucije, pa tako i one koje su zadužene za stvaranje uvjeta za proizvodnju filmske umjetnosti?

"Nakon višemjesečnog nastojanja za suradnjom i dijalogom s ministrom kulture, gospodinom Zlatkom Hasanbegovićem, strukovne udruge hrvatskih filmskih redatelja i producenata izražavaju zabrinutost odnosom ministra prema hrvatskoj kinematografiji, postupcima koje je poduzeo i onima koje je propustio poduzeti", priopćili su predstavnici Hrvatske udruge producenata (HRUP) i Društva hrvatskih filmskih redatelja (DHFR).

U hrvatskim kinima se od novogodišnje noći prikazuje Narodni heroj Ljiljan Vidić, novi naslov Ivana-Gorana Viteza, na kojeg ne bi trebalo trošiti ni slovca, a kamo li riječi, da nije jedne notorne činjenice: taj netalentirani i neduhoviti, besmisleni uradak financiran je s minimalno (za hrvatsku kulturu) basnoslovnih 4 milijuna i 300 tisuća kuna poreznih obveznika.

Bezobzirni cinizam hrvatskih "javnih" medijskih i kulturih ustanova, ako se to ustanovama, medijima i kulturom još uopće može i zvati, doista je nevjerojatan. Kao da su građani i javnost, kojima bi oni trebali, oprostite na avangardnom izrazu - služiti, zapravo njihovi najveći neprijatelji, pa ih, kad ih već ne mogu sasvim uništiti, budući da im od njih dolazi, kako su slijepo uvjereni - "za sve neophodan novac", u svakom slučaju moraju što više lagati, manipulirati, zaglupljivati, s/špinovati, praviti budalama, varati...