Ne jedan, već tri virusa se trenutno isprepliću, pa i nadmeću: virus globalizacije, virus nacije i korona virus. Svi dobro poznati od ranije. Svi se slažu da se oko virusa ne mogu sagraditi zidovi, ali ne radi se više ni o virusu. Radi se o – danu poslije. Svatko bi se želio, što je više moguće, ograditi od posljedica. Zato bi sada radikalno socijalno distanciranje trebalo, s druge strane, iziskivati socijalno i globalno umrežavanje bez presedana. Ako je rast virusa bio eksponencijalan, mogu li posljedice, i odgovori na njih, ostati linearni?

Kada se kaže da globalizacija predstavlja kraj "velikih država", zapravo se kaže da svijet počiva na prilagođavanju države nestabilnim tržišnim zahtjevima. Neoliberalna "država blagostanja", kažu mnogi autori, arena je slobodnog tržišta u kojoj vlada borba za opstanak jačeg, koncept koji služi interesima ekonomski najmoćnijih.

Uzgoj popularnog voća, koje primjerice u Velikoj Britaniji predstavlja proizvod na kojem vlasnici trgovačkih lanaca najviše zarađuju, uz pamuk troši više agrokemikalija od bilo koje druge kulture. Osim zatrovanog i monokulturnim uzgojem osiromašenog okoliša, bananizacija Ekvadora, Hondurasa, Kostarike ili afričkih zemalja često donosi i kršenje radničkih prava. No, "potrošači u EU imaju moć promijeniti stvari", ističe Jacqui Mackay iz organizacije Banana Link.

Bogohulno pitanje? Ova pobjeda jača apetite radikalne desnice – ali i radikalne ljevice.

Anti-antifašistička rekonkvista, na sreću, nailazi na antifašistički otpor, ali isključivo fokusiranje na taj segment aktualnih zbivanja nosi sa sobom opasnost da se pod pritiskom "ustaško-partizanskih", "blajburško-jasenovačkih" tema ponovno zaboravi na neugaslu prijetnju kapitalizma. To se, naime, već jednom dogodilo, početkom devedesetih godina.

Prije nekoliko dana premijer Srbije je na izvanrednoj konferenciji za štampu objavio da je vlada Republike Srbije odustala od prodaje Smederevske Železare američkoj multinacionalnoj kompaniji Esmark. Pokušaj ove privatizacije bio je obilježen neopravdanim medijskim optimizmom i brojnim nedoumicama, netransparentnošću, tajnim pregovorima. Od samog početka bilo je jasno da je Esmark omiljeni partner premijera Vučića i da će ona na tenderu pobijediti.

Pregovori SAD-a i EU-a oko Transatlantskog trgovinskog i investitorskog partnerstva: Kada se sve globalizuje osim naše saglasnosti, korporacije ispune prazninu. U sistemu za čiju reformu vlade nisu pokazale nikakav interes, globalna sila se često jedva razlikuje od korporativne moći.

Marijana Hameršak i Iva Pleše, urednice zbirke "Proizvodnja baštine: kritičke studije o nematerijalnoj kulturi": Društva koja su privoljena na doživljaj baštine kao resursa, automatski pristaju i na zapadnjački koncept intelektualnog vlasništva, dakle na odnose koji se temelje na potrošnji i favoriziranju ekonomske vrijednosti kao jedine relevantne.

Poruku koju su ovih dana na svojem Četvrtom skupu uzvikivali pripadnici izvornih naroda Amerike potrebno je čuti i u našim malim tranzicijskim državama: Zemlja se ne prodaje, zemlja se brani. Voda se ne prodaje, voda se brani. Šuma se ne prodaje, šuma se brani. Njihovi predstavnici će na ovogodišnjoj konferenciji o klimatskim promjenama u Kopenhagenu predložiti osnivanje Suda za klimatske promjene.

H-Alterov dopisnik uhićen na demonstracijama protiv G8 summita u Heiligendammu: Razlog za hapšenje bio je kao da kupujete u dućanu u kojemu netko nešto ukrade, pa policija uhapsi vas i sve ostale u dućanu. Po toj logici poslije napada na World Trade Centar policija je trebala uhapsiti sve stanovnike New Yorka. Jedino pravo koje je policija u našem slučaju imala bilo je registrirati nas kao potencijalne svjedoke no oni su se odlučili strpati nas ravno u zatvor. Taj dan oko Heiligendamma i Rostocka pravna država za nas više nije vrijedila. Čini se da građani imaju sva moguća prava, sve dok se ne odluče neka od tih prava iskoristiti.