Dvije godine nakon što je svojim redateljskim prvijencem Goli u sedlu nepovratno promijenio krajolik američke kinematografije, glumac i redatelj Dennis Hopper snimio je Posljednji film (1971), još radikalnije djelo, koje mu je gotovo uništilo karijeru. Film će gotovo pedeset godina nakon nastanka imati svoju hrvatsku kino premijeru na 15. Festivalu 25 FPS u petak, 27. rujna u 22 sata, u Kinu SC. Festival inovativnog i eksperimentalnog filma i videa, 25 FPS, počinje u četvrtak 26. rujna i traje do nedjelje 29. rujna. Ulaz na sve projekcije i performanse festivala je slobodan.

Slobodnih i snažnih žena nađe se i na Jugu Istoka, ime im može biti još neobičnije - Petrunija. I dok, bježeći valjda od industrije hibridnih heroja i supermašina, muški protagonisti i njihovi tvorci u ozbiljnim, art-filmovima, uglavnom ili treniraju svoje slabosti i zdvojnosti, ili sve više upadaju u žanr, da ne kažemo klišeje, ili se, pak, pod svaku cijenu pokušavaju oteti predvidljivosti te "eksperimentiraju" s već odavno izeksperimentiranim, sve je izglednije kako svijet ostaje na neobičnim ženama da, čak i kada to ne bi htjele, iznađu istinska rješenja za nagomilane stvarne (i) filmske probleme, odnosno da kreiraju neke nove priče.

Dovršeno je snimanje igranih scena rekonstrukcije za film Kumek redatelja Darija Juričana. Film Kumek posvećen je vladavini gradonačelnika Milana Bandića i njegovim prijateljima - riječ je o filmskom spomeniku najdugovječnijem zagrebačkom gradonačelniku. U scenama rekonstrukcije, koje su se snimale na autentičnim lokacijama, ističe se Bandićev bijeg u pijanom stanju od policije 2002. Od važnijih scena tu je i posjet Kulmerovim dvorima, dvorcu koji je legaliziran zahvaljujući sposobnostima Bandića da objekt javne namjene (hotel) postane rezidencijalna privatna nastamba obitelji Todorić.

Krajem svibnja stigla je vijest o privremenoj mjeri Trgovačkog suda u Zagrebu prema kojoj UO ZFF do daljnjega ostaje u prostoru kina Europa. Iako pozitivno dočekana mjera, takva pozicija stvara niz logističkih, organizacijskih i financijskih poteškoća. "U situaciji u kojoj nije moguće predvidjeti hoćemo li iz kina morati izaći sutra, za tjedan dana ili za dva mjeseca, dosadašnje zaposlenike i suradnike držimo u neizvjesnosti, a distribuciju filmova i ostale programe ne možemo dogovarati. Zbog toga smo odlučili vratiti ključeve kina Gradu Zagrebu", poručili su danas iz Uprave kina.

"Marijine skulpture prikazale smo kao produžetak njenih stavova i doprinosa za rodnu ravnopravnost u izrazito mačističkoj struci. U kontekstu gdje je ona kao kiparica u svojoj generaciji morala biti upornija, radišnija i bolja od svojih kolega da bi uspjela, ne čudi da je i na svoje skulpture žena prenijela vitalnost i drskost u formi i pokretu. Kad bi nam dolazila pregledavati radove i udubila se u priču, njena cigareta je gorila do filtera i pepeo bi joj često padao po odjeći. Bilo nam je fascinantno gledati taj žar u doslovnom i metaforičnom smislu", pričaju autorice filma Mačka je uvijek ženska, o kiparici Mariji Ujević-Galetović.

Ima nešto na tom Islandu. Nešto dobro za ljude i filmove. Snorri na Islandu uči bebe roniti. Najlakše bi bilo reći kako Snorri uči bebe roniti, no, nije to dovoljno, a možda ni točno, jer, ne radi se o ronjenju onako kako ga obično shvaćamo – svladavanju jednog stranog elementa raznim novim tehnikama i pomagalima, nego prije o nečemu sasvim suprotnom: on pomaže malima i odraslima da ne zaborave vodu. Karamesinis pak postavlja grčke tragedije u Rio de Janeiru. U notornim favelama, grčki redatelj uspijeva barem neku osnovnoškolsku djecu zainteresirati za umjetnost.

Wendersov Papa Franjo na ovogodišnjem Međunarodnom festivalu dokumentarnog filma Beldocs - za one koji se mogu othrvati sektaško-plemenskim nazorima, idolopoklonstvu naciji ili pak (kroničnoj) bolesti cinizma.

Islandska Žena ide u rat Benedikta Erlingssona najbolji je film netom završenog, 47. beogradskog festa. Blizu-pedesetogodišnjakinja koja, kao voditeljica zbora, duh svakodnevno krijepi vrhunskom glazbom, tjelesnu pak kondiciju podiže po otočnim vrletima, bježanjem od bjelosvjetskih militarista - korporativista, politikanata i propagandista, koji ju gebelsovski pokušavaju proglasiti terorist(ic)om dok ih, rušenjem dalekovodne strujne mreže gigantskom rudnom eksploatatoru i zagađivaču, sprečava da sasvim neometano nastave uništavati Zemlju/otok i otočane.

"Nakon što sam završio studij bibliotekarstva u Sarajevu stropoštao sam se u realnost. Iz nezadovoljstva i želje da pokušam nešto promijeniti, makar napor bio uzaludan, odlučio sam postati vitez bibliotekar. Snimanje filma razvuklo se na tri ljeta. Temeljna misija bibliotekarstva – osigurati slobodan pristup informacijama i znanju svakom članu društva, danas je itekako ugrožena. Na ulazna vrata biblioteke okačim natpis 'pitaj bibliotekara sve što te zanima'. Učenica trećeg razreda osnovne jednom me pitala - zašto su banane zakrivljene?", priča Mašo Mehmedović, autor filma Vitez bibliotekar.

Najljepše je, vjerujemo, radosnu 2019. godinu, započeti s filmom Meryem Benm’Barek - Sofia. U toj, samo donekle metonimijskoj priči, ima i strepnje, i uzbuđenja, i intrige, i tragikomedije, i društvenog presjeka, i neočekivanih obrata, pa ipak, to je ponajprije film o ženskoj empatiji, ženskoj solidarnosti, ženskoj snazi..., ukratko - o Mudrosti, o tomu kako je ona i Istočna, i Zapadna, i Sjeverna, i Južna.