To kupanje na Bačvicama bolje pamtim od same utakmice. Hajduk je, valjda, pobijedio, gužva je bila strašna, navijanje žestoko, ali me nitko nije ni tukao, ni zgazio. A da i jest možda bih i to lako podnio jer sam tog dana, prvi put uživo, iz blizine, vidio Peru Nadovezu, mog nogometnog idola (za kojeg ću puno godina kasnije doznati da je i on 'njiov', iako zauvijek moj). Ukratko – dan za pamćenje.

Hrvatska je potrebita političara i vođa s više od dvaju zrna soli u glavi od HDZ-prvaka.

Potaknuti povećanjem broja slučajeva etnički motiviranog nasilja, nesnošljivosti i govora mržnje usmjerenog prema Srbima i njihovim institucijama u Hrvatskoj, Srpsko narodno vijeće i Klub zastupnika Samostalne demokratske srpske stranke započeli su s evidentiranjem i praćenjem takvih slučajeva.

Dokle god nam je nasilje legitimno i preporučljivo - plodno tlo za fašizam je tu. Fašizmu se ne odgovara s nasiljem. To mu godi, jača ga, on buja. Totalitarizmi, isključivosti, jednoumlja, radikalizmi - sve su to razni oblici nasilja. Negiranja života, njegove raznolikosti, jedinstvenosti, neponovljivosti.

Deložacije stanovništva pogrešnih krvnih zrnaca: Zagrebačka obitelj Vidić jedna je od 35 000 obitelji u Hrvatskoj koje su početkom devedesetih u strahu odlazile u krevet jer nisu mogle biti sigurne da im grupa vojnika baš tu noć neće provaliti u vojni stan i izbaciti ih na ulicu.

Dolaskom u Talio, zajednicu Taita plemena, vrlo sam brzo naučila prihvaćati realnost afričkih sela. Činilo mi se besmislenim smrknuti lice pred ljudima koji se hvatanjem ritma na zdjelama i udaranjem štapa o štap suočavaju sa životom na rubu ili ispod granice siromaštva. Ovdje vrijede jednostavna mjerila. Ako posjeduješ kravu, spadaš među rijetko bogate. Ako nemaš niti jednu kozu, znači da si izrazito siromašan.