Diktatorske režime, koji s vremena na vrijeme pobiju određeni broj svojih stanovnika, nuklearni lobiji očigledno prihvaćaju kao stabilne, što je vrlo zanimljivo moralno stajalište, koje objašnjava puno toga što se događa u vezi brutalnog nametanja nuklearki u Hrvatskoj.
Države koje neoprezno ili prisilno prihvate nuklearke, a nisu u krugu zemalja koje su značajnije uključene u neku od faza dobivanja i obrade urana, zbog svoje ovisnosti o uranu postaju laka meta manipulacija.

Iris je cvijet koji nas čeka u nuklearnom rajskom vrtu nove neoliberalne religije, gdje će cijena struje iz nuklearki biti niska, stabilna i predvidiva uz neograničenu mogućnost porasta njene potrošnje. Nad energetskom neovisnosti o energentu kojeg u rajskom vrtu nema i sigurnosti njegove nabave, brinuti će božanska bića (WTO, MMF, NATO), bez ikakve naknade ili protuusluge...

Predložena energetska strategija nastavak je fundamentalno pogrešne politike kakva se već desetljećima provodi u Hrvatskoj, koja je rezultirala rastom bez razvoja. Političke elite guraju ovakvu energetsku strategiju jer ona osigurava održivi razvoj njihove vlasti, na opće zadovoljstvo podanika koji to sve više plaćaju, ostajući žedni usprkos obilju vode koja ih okružuje.

Nuklearne manipulacije: Pojava dugo očekivane energetske strategije Hrvatske ukazala je da su kod njene izrade prevladali financijski interesi uskih krugova ljudi, koji u budućim projektima vezanim uz energetiku, vide svoju mogućnost za brzu zaradu. Uran i nuklearke stoga, nikako ne mogu biti rješenje za svjetsku energetsku krizu, već je mogu samo još više potaknuti i učiniti doista tragičnom.