Riječ je o popriličnom udarcu za desne radikale, jer ostaju bez dodatnih financijskih izvora, veće administracije te utjecajnih mjesta u raznim odborima na koje imaju pravo stranački blokovi u Europskom parlamentu

Sve je veći popis onih osoba i institucija koje su posljednjih godina napravile barem minimalan odmak od desnice. Kada se sve zbroji i oduzme, čini se da je Crkva ostala jedino čvrsto uporište koje je i dalje spremno sudjelovati u reprodukciji heroja zloćudnog osmijeha.

Trenutna politička konstelacija ukazuje na autoritarne tendencije s obje strane političkog spektra. Izbor koji nam se nudi možemo opisati kao alternativu između neliberalnih demokrata i liberalnih nedemokrata. Kako bismo izbjegli ovaj distopijski scenarij, treba nam ljevica koja demokraciju shvaća ozbiljno.

Socijaldemokracija koja se oduvijek (deklarativno) zaklinjala u socijalnu državu i radnička prava pokazala se skoro pa najvećim neprijateljem kako radnika, tako i samih preostalih mehanizama socijalne države.

Da, Evropska unija se nesumnjivo promijenila. I to toliko da je čak dobrano deplasirano govoriti o poplavi evroskepticizma danas u Evropi, jer najveći evroskeptik je sama EU, teško da joj je itko u tome i izbliza ravan. To postaje jasno kad se vidi što je ostalo od temelja na kojima je EU građena.

Je li glas za "Nacionalni front" izraz revolta i nezadovoljstva dvama glavnim političkim opcijama ili je Marine Le Pen dobila stvarne pristaše koji bi ju mogli podržati i na Predsjedničkim izborima za tri godine?

Matthew Feldman, suradnik britanskog Centra za fašističke, antifašističke i post-fašističke studije: "Nakon sadašnjih izbora doista bi moglo doći do značajnog porasta krajnje desnice u Europskom parlamentu."

Plitka pamet, deficit svijesti i savjesti, lažne moralne uzdanice, gramzljivost i pohlepa, neznanje i primitivizam beznadno truju ovu zemlju koja - dokaz je i vukovarski poziv na bojkot Srba - pouzdanim rakovim korakom napreduje prema civilizacijskoj špilji.

Dok u Srbiji Aleksandar Vučić izrasta u lidera visokog formata, naprosto zato što vuče logične političke poteze, njegov pendant na hrvatskoj desnici, Tomislav Karamarko, izgleda kao mrzovoljni petljanac koji ne zna ni što bi sa sobom, a kamoli s HDZ-om, i sutra s državom.

Operativka za agitaciju proštenjskog tipa među bogobojaznima da, ali politička Ivana Orleanska ujedinjene desnice - ipak ne! Za to samozvana "ikona konzervativne Hrvatske" nije dorasla, a puca od ambicija.