Članci tagirani sa: Bosna i Hercegovina stranica 5 od 8

Pobuna za Bunu

Fotografije: Marina Kelava<br>
"Ja ne razumijem kako neki ljudi vole samo sjedit po kafićima. Ja to ne mogu, meni je draže ovdje sjedit", govori Aida dok promatra smaragdno zelenu boju rijeke Bune. Nakon što teče pod zemljom više od 19 kilometara, ova rijeka izvire na površinu 12 kilometara od Mostara u mjestu Blagaj. Buna na površinu spektakularno navire iz špilje, prizor koji privlači brojne turiste. No, i Buna se našla na meti projekta betonizacije BiH rijeka. Bankwatch je pobrojao čak 183 nova planirana projekta na rijekama u toj zemlji.

U očekivanju Europe: tragikomedija u tri čina

Foto: wikimedia
EU, u čitavoj svojoj stravi, stoji gola pred Hrvatskom dok Hrvatska žmireći još uvijek čeka neku "Europu" čijim se, ah, "predziđem" smatra. I ne samo da čeka "Europu" sama za sebe, nego predvodi "EUropeiziranje" drugih, s arogancijom visoko pozicioniranog lakeja.

Razaranje bolnice

Fotografije: Anita Lunić<br>
Foteljaški interesi i paušalnost političkih upravljanja državnim vlasništvom stavili su pod upitnik sudbinu Opće bolnice u Sarajevu. Problem državnog vlasništva je što se i dalje imaginarni vlasnik apostrofira iznad naroda pa se ono što je zajedničko percipira kao ničije.

Liliputanski imperijalizam

1995_dayton_agreement.jpg
Iz uvodnog izlaganja Zorana Pusića na konferenciji "Dayton i zemlje Zapadnog Balkana dvadeset godina poslije. Što dalje?", koja je održana u Zagreb, 29. listopada 2015: Moglo bi se reći da je današnji odnos međunarodne zajednice prema BiH na određeni način parafraziran u naslovu ove konferencije. Što dalje, samo s uskličnikom, a ne s upitnikom. Maknuti se što dalje od tog mjesta loše savjesti međunarodne zajednice.

Pismo iz 2015.

Ivo Andrić
Zamišljati "Bosnu i Hercegovinu kao članicu Europske unije" jednako je "utopijski" kao i zamišljati neku novu "socijalističku republiku Bosnu i Hercegovinu" – jednako (ne)moguće i jednako (ne)legitimno.

Kroz Zagoru, Hercegovinu i uz obalu Jadrana

img_5456.jpg
Napuštena sela i česme uz put koje učim cijeniti, javno dobro koje treba zaštititi, i nezrele smokve, i kamenjar, i cvrčci, i smirene planine kojima ne znam ime. I nigdje čovjeka. Nijednog usamljenog biciklista. Nijednog zalutalog turista. Čudim se iskreno ovoj ljepoti koja miruje tako blizu od ljudskog mravinjaka dolje na obali. Čudim se kako uspijeva i dalje biti neotkrivena. Radujem se tome. Jer nešto dalje čeka drugo lice krša, ono obalno, na koje je odavno udaren pečat "turizam, zauzeto".

"Mi smo ljudi s Une"

Foto: Mirela Šavrljuga<br>
S hrvatske strane odlagalište nuklearnog otpada, s bosanske hidroelektrane. To je vizija koju su za rijeku Unu namijenile vlasti s obje strane granice rijeke koja izvire u Hrvatskoj, prolazi kroz Bosnu i ulijeva se u Savu u Hrvatskoj. "Imam osjećaj da su lokalni političari dobili 'zadatak' da građane uvjere kako je otpad i devastacija okoliša jedino rješenje za razvoj siromašnih općina", kaže Daniel Pavlić iz Hrvatske Kostajnice.

Papa na stadionu Potemkin

Foto: Dario Grizelj, Hina<br>
Svi su se kleli u mir, u posebnu energiju zajedništva i slične stvari, ali znamo mi da se ništa od toga neće dogoditi. Iskustvo nam je pokazalo da je to sve jedna predstava za dan. Nakon toga ide sve po starom, a često i na gore. Da se Bosna nađe bez protektorata i sile koja obuzdava razne ratne huškače, rat bi bio pitanje dana.