Proizvodnja i potrošnja potiču klimatsku krizu, smanjuju bioraznolikost i uništavaju resurse. Tehnološke inovacije same po sebi nisu u stanju pomoći jer ju kapitalistički odnosi pretvaraju u još moćniju alatku za proizvodnju i za uništenje okoliša. Budući da kapitalizam podrazumijeva tržišno natjecanje i dobit kao jedini uvjet za proizvodnju, što dovodi ili do ekonomskog rasta i ekološke devastacije ili do nezaposlenosti i općeg nezadovoljstva, potrebno ga je dovesti u pitanje.

Andrea Bassi, nastavnik na Odjelu sociologije i ekonomije na Sveučilištu u Bologni: Povezanost BDP-a i kvalitete života vrlo je niska i ništava. Ako se poveća stopa kriminala onda su ljudi prisiljeni kupovati nove brave, protuprovalne alarme i slično, što povećava BDP, ali ne i kvalitetu života. Potreban je novi sistem poput BES modela koji smo razvili u Italiji u suradnji s ISTAT-om i koji stavlja naglasak na drugačije razumijevanje mjerenja.

Na često postavljeno pitanje u javnosti, je li Vlada zaslužna za izlazak iz recesije i rast ekonomske aktivnosti u prvom kvartalu 2015. godine (0,5 posto BDP-a) i drugom (1,2 posto BDP-a) , odgovor je jednostavan. Da, jest, to je, u najvećoj mjeri, rezultat Vladinih aktivnosti. Ipak, još uvijek je prerano reći tko je na kraju pobijedio, i to ne samo jer utrka zapravo još uvijek traje. A trajat će sve dok ne poraste stopa zaposlenosti.

Janis Varoufakis i MMF, supružnici vjenčani u banci, govore da mjere štednje nisu dobro rješenje te propovijedaju nužnost ostvarenja ekonomskog rasta i privlačenja investitora. Međutim, ono što je u jeziku moći simbol napretka, rast BDP-a, to je u zbilji simbol propasti velikog organizma koji se razvijao milijardama godina i koji se zove Zemlja. U Varoufakisovom preziru upućenom poeziji možemo iščitati prezir prema poeziji života koja se očituje u suradnji bezbrojnih vrsta nastalih u potpuno tajanstvenim okolnostima.

Predložena energetska strategija nastavak je fundamentalno pogrešne politike kakva se već desetljećima provodi u Hrvatskoj, koja je rezultirala rastom bez razvoja. Političke elite guraju ovakvu energetsku strategiju jer ona osigurava održivi razvoj njihove vlasti, na opće zadovoljstvo podanika koji to sve više plaćaju, ostajući žedni usprkos obilju vode koja ih okružuje.