Svečana dodjela nagrade EN FACE ::: ANFAS, koju je ustanovio Inicijativni odbor građana i građanki Dalmacije s ciljem afirmiranja i promoviranja djelovanja onih pojedinaca koji su nas zadužili i inspirirali na otpor društveno retrogradnim pojavama i konceptima, održana je jučer u splitskom hotelu Bellevue, a pripala je Alemu Ćurinu u kategoriji Izvorna inspiracija i Antifa Šibenik u kategoriji Novo nadahnuće.

Zoran Pavelić govori o ovogodišnjoj umjetničkoj intervenciji Virtualnog muzeja Dotrščina: "Virtualni muzej Dotrščina u svim svojim aktivnostima, a osobito u memorijalnim intervencijama, važan je primjer ne samo za Zagreb, već i za druge sredine. Takav pristup pokazuje kako bi se moglo raditi na izgradnji kulture sjećanja, a da se izbjegnu patetične komemorativne prakse, glomazni spomenici i sve te klišeizirane rituale koje vezujemo uz komemoracije."

Političari dilaju javnosti naočale za glupost, uvjeravajući nas da vidimo čega nema.

Revitalizirana desnica kao redovnu kosku ponovno je u arenu bacila Trg maršala Tita.

Želimo li živjeti u državi koja neće biti Država? Na koju ćemo biti ponosni ne zato što smo tamo rođeni, ili jer je zemlja lijepa (zemlja, ne država, države nisu lijepe), ili jer - moramo, to se od nas traži, očekuje, zahtjeva? Ponosni jer će nas država podsjećati na važnost suprotstavljanja ideji nadmoći nad drugima, ideji arogancije kao poželjnom sustavu vrijednosti, ideji nasilja kao "čišćenja" od drugačijih, ideji licemjerstva da radimo "po zakonu", a zakoni su govna. Kako je važno podsjetiti se da smo svi ljudi bili djeca, u startu nevini i da nam je najpreči zadatak tu nevinost čuvati, ne nanoseći zlo ni sebi ni drugima.

Nitko nije kazao kako će to "suočavanje s prošlošću" ljudima napuniti tanjure.

Rasprave o prošlosti su samo proxy za rasprave o sadašnjosti. Kada se raspravlja o Drugom svjetskom ratu, stvar uopće nije u tome da netko iz ljubavi prema historiografiji i povijesnim izvorima raspravlja o tome kako je točno izgledala koja bitka, kakva je bila atmosfera u Zagrebu 1943. ili tko je pobio koliko ljudi. Raspravljajući tobože o povijesti, mi zapravo raspravljamo o sadašnjosti (pa onda i budućnosti), samo prividno izmještajući trenutne probleme u povijest.

Vjeran Pavlaković, autor knjige Borba za Španjolsku je naša: Dobrovoljci iz Hrvatske pokazali su da je patriotizam upravo borba za društvenu pravdu, a u svjetlu političkih zbivanja u Jugoslaviji brinuli su i o nacionalnim pravima Hrvata i drugih naroda. Iako su možda ti ljudi praktički zaboravljeni, pa i izbrisani u postjugoslavenskim zemljama, u međunarodnim krugovima i dalje ih smatraju važnim dijelom borbe protiv Franca i pokušaja da se spasi Republika.

U jeku tuđmanovske revizionističke ere devedesetih uništeno je ili oštećeno na tisuće antifašističkih spomenika. Umjesto njihovom obnovom, u Hrvatskoj se vlasti - i desne i "lijeve" - bave dizanjem spomenika ustaškim teroristima i proustaškim terorističkim skupinama. Zatiranje sjećanja na NOB u funkciji je zaborava borbe za društvenu pravdu, s kojom je antifašizam u Hrvatskoj i Jugoslaviji bio organski povezan.

Crkva danas gora je od Alojzija Stepinca, i ne pada joj na pamet uzeti u zaštitu Srbe u Hrvatskoj ni onoliko koliko jer on to činio, dok je s današnjom proustaškom desnicom puno više slizana nego što je Stepinac bio s Pavelićevim ustaškim režimom.