Tamo gdje su u službenom protokolu Bijedne Naše "crnci" s ustaškim znakovljem i krvoločnim pokličem iz tzv. NDH "Za dom spremni" (ZDS), nije mjesto predsjedniku RH ni najvišim predstavnicima Hrvatske vojske - niti predstavnicima Hrvatskog sabora i vlade, ali... - koji poštuju Ustav RH i povijesne tradicije na kojima se temelji državnost ove zemlje i zbog kojih ju je početkom 1992. godine međunarodna zajednica priznala te primila u svoju obitelj.

Koji je to autoritet "službeno propisao obavezu" upotrebe isključivo imenice Banovina?

Andrej Plenković i njegova vlada uporno očekuju da novinari za njih obavljaju PR.

Novinari su oko i uho javnosti i nepristojno je da ih premijer uči njihovu poslu.

Epidemiologija koja je marioneta politike nema šanse držati SARS-CoV-2 pod kontrolom. Premijer Andrej Plenković - na odgovornoj poziciji da odlučuje o životu i smrti svakog sugrađanina, i ne samo u najkritičnijim zdravstvenokriznim okolnostima otkad je tzv. Samostalne, Neovisne i Suverene - obreo se u situaciji gladnoga koji mora izabrati između Shakespearea i kobasice. On je izabrao kobasicu, s čeznutljivim pogledom izdaleka na Shakespearea.

Novi podvig Andreja Plenkovića i njegovih ministara: nakon četiri godine nepostojanja provedbenog dokumenta nužnog za ostvarivanje strategije borbe protiv siromaštva, Hrvatska s krajem godine ostaje i bez same strategije - postojećoj ističe rok, a nova neće biti donesena barem do ljeta. Vlada je siromašne ostavila u strategijski zrakopraznom porstoru. Za H-Alter komentiraju Lora Vidović, Helenca Pirnat Dragičević i Sara Lalić.

Vlada sabotira ured predsjednika Republike, a to nema pravo i ne smije raditi.

To što se predsjednik RH i premijer Bijedne Naše, Zoran Milanović i Andrej Plenković primitivno šaketaju u političkom oktogonu bez pravila, pa cijela bezvezna priča o bezveznom građanskom ratu dvaju državnih brda, netrpeljivosti dvaju ega usred koronavirusne drame već poprima tragikomičan eho - zanimljiv možda još samo samoucima iz redakcija političkog žutila - ima paradoksalan nastavak.

Nije baš kao Pale sâm na svijetu Jensa Sigsgaarda - mali junak što se probudio u gradu bez igdje ikoga i može činiti što mu padne na pamet - već prije bespoštedni Fric Milanović iz Moga obračuna s njima. I on se obračunava sa svima njima, bili u pravu ili ne.

Jednostavno rješenje je najbolje rješenje. Omču dužničkog ropstva potrebno je skinuti.