Ovozemaljska "seljačka buna" Marijane Petir prerasta u tragikomediju za kućnu uporabu.

Dvije državne politike, hrvatska i srpska, vode se po borilačkim pravilima ovnova na brvnu, od kojih oba, kao, žele baciti onog drugog u provaliju, što nije moguće. Ali je zato itekako moguće, a već se i dešava, da se nijedno otvoreno pitanje više ne može riješiti.

Crkva danas gora je od Alojzija Stepinca, i ne pada joj na pamet uzeti u zaštitu Srbe u Hrvatskoj ni onoliko koliko jer on to činio, dok je s današnjom proustaškom desnicom puno više slizana nego što je Stepinac bio s Pavelićevim ustaškim režimom.

Alojzije Stepinac je teška tabu tema. Alojzija Stepinca se ne dotiče u javnosti nitko.

Nastavi li se sisački biskup Vlado Košić igrati s desnim ekstremizmom i raspirivati mržnju protiv izmišljenih "starih kadrova za njih nikad prežaljene Jugoslavije", nekakvih "boljševičkih stavova" i navodno protuhrvatske "djece globalizma", kucnut će čas kada će se morati gadno preznojavati pred licem Sv. Petra. Nastavi li svojim "evanđeoskim pastoralom" poticati razdore i podjele među građanima Bijedne Naše, politikantski se svrstavati ekstremno desno i huškati svojim homilijama na zlo, "Stepinčevom" se "malom narodu" ne piše dobro.

Alojzija Stepinca, koji je neosporno bio tamna ličnost hrvatske povijesti, zapravo se i ne pokušava braniti, nego ga se i dodatno ocrnjuje kako bi poslužio kao maskota za današnje obračune za "komunistima" na vlasti. Sve, dakako, to uz gromki zagovor - "santo subito! Iako se prije, puno prije može reći - "santo stupido".