Aleksanar Vučić više nema političku priču kojom bi mogao obmanjivati narod.

Ne može se jedno govoriti, drugo činiti, pa povjerenstvima prepravljati povijest.

Budućnost je u dobrosusjedstvu, a ne u (ne)zadovoljstvu interesnih kasta.

Vladan Jeremić i Rena Rädle - državna represija i ugrožavanje umjetničke slobode u Srbiji.

Aleksandar Vučić je vuk, ali vuk koji je sebe napravio potrebnim svijetu, Evropi i Americi. Tomislav Karamarko, naprotiv, nije potreban nikome osim za daljnje izvlačenje bankarskih i drugih profita. U Srbiju barem jednom godišnje dođe velika inozemna investicija, pa iako nisu sve dobre, a neke su i jako loše, to je bolje od Hrvatske gdje ne dođe ništa. Ako je Vučić vuk, Karamarko je ovca, ovca za šišanje.

"I jedna i druga strana zapravo obmanjuju javnost jer točni i pouzdani statistički podaci o nestalima u odnosu na njihovu etničku pripadnost ne postoje", poručili su iz hrvatske i srpske udruge mladih za ljudska prava, pozivajući vlade obje države da pomisle na osjećaje obitelji nestalih osoba koje dugo čekaju saznati što se dogodilo njihovim najbližima kada se upuštaju u ovakve plitke, neodgovorne i opasne polemike.

Provladin srpski tabloid "Informer" objavio je više tekstova kojim se ocrnjuje Balkanska istraživačka mreža, koja je istraživala tajni ugovor srpske vlade s avioprijevozničkom kompanijom "Etihad Airways"

Svetlana Lukić, urednica "Peščanika": Dugogodišnja vladavina Demokratske stranke, Borisa Tadića i njegovog dvora, napravila je mehanizme za kontrolu medija. Vučić ih je sve preuzeo i dodao na to svoj šešeljevski "šarm". Uostalom, iskustvo u satiranju medija sticao je dok je bio Miloševićev ministar informisanja.

Dok u Srbiji Aleksandar Vučić izrasta u lidera visokog formata, naprosto zato što vuče logične političke poteze, njegov pendant na hrvatskoj desnici, Tomislav Karamarko, izgleda kao mrzovoljni petljanac koji ne zna ni što bi sa sobom, a kamoli s HDZ-om, i sutra s državom.