Iste godine kada je prestao izlaziti Feral Tribune, Jurgen Habermas napisao je tekst-apel u kojem se zalaže da države preuzmu sufinanciranje sve ugroženijih nezavisnih medija u Evropi. Uskoro, kada nestanu i zadnji patrljci nezavisnog novinstva u Hrvata, i ovdje će netko možda sjesti i razmisliti o tome. Rekoh, možda!
Tri godine nakon Oluje, Tuđman je na vojnom učilištu "Ban Jelačić", odao namjeru da u toj vojnoj operaciji broj Srba smanji s 12 na "tri do pet posto". To se nikada ne bi moglo ostvariti da u nisu uključeni ovakvi koji sada skaču u njegovu obranu, a zapravo ga razgolićuju. Tek tada stvar je mogla biti odrađena rutinski kao na nekadašnjim NNNI- vježbama.
Eto, i tome je došao kraj. Prvi put se dogodilo da znamenita diplomacija Jadranke Kosor, bazirana na anđeoskom osmjehivanju i zlatoustom osvajanju sugovornika, ne da željenog rezultata. Stvar je utoliko zanimljivija što je taj sugovornik ovaj put čovjek vrlo sličnih svilenih manira, glavni haški tužitelj Serge Brammertz.
Poslati virtualnu komunističku zvijer natrag u grob, i uhvatiti se u koštac sa stvarnom aždajom crno-crvenih podjela koja je, hranjena godinama sirovim mesom u kavezima HDZ-a, postala jedna od glavnih prijetnji ovoj zemlji.
Kulturtregersko 'Hrvatsko slovo' toliko se raspištoljilo da je pozaboravljalo i ponešto hrvatskih riječi, pa Jugosferu malo naziva regijom, malo - regionom. Ostalo mu valjda iz devedesetih, kada su na ovom prostoru izvrsno surađivale samo mafije Hrvatske, Srbije i drugih zemalja, te državnici zločinački isprepletenih velikodržavnih ciljeva.
'Antifašistički' filmovi na HTV-u?? Pa zar u Hrvatskoj sve donedavno nisu nicali spomenici najopskurnijim ustaškim zločincima, a sasvim nedavno s prozora šefice informativnog programa iste te HRT, gordo je zalepršala i zastava NDH? I zar u Srbiji i danas ne visi u zgradi vlade slika Milana Nedića, dok se potraga za kostima Draže Mihalovića pretvorila u čitav novi ravnogorski pokret.
Evropska Unija jest šansa da se država bolje uredi, ali ovako nikakvi, ondje ćemo sjediti u zadnjoj klupi, ako ne i u garderobi, i to kao jednako lak zalogaj stranom kapitalu i njegovim domaćim potrčkalima, kao što smo i danas. Ponavljam - je li Berlinski zid, koji je rušen zbog drugih, nama pao na glavu?
Marinko Čulić objašnjava zašto reakcije hrvatskih uglednika na sporazum Kosor-Pahor izazivaju želučane tegobe u pojedinih H-alterovih čitatelja.
Dok se sporazumu Kosor-Pahor u Sloveniji opire desnica, što ulazi u opis njenih poslova, u Hrvatskoj to čini ljevica, i to redom članice trećesiječanjske koalicije. Milanović, Pusić, a pogotovo Kajin, praktički se ovdje pojavljuju u ulozi nekog novog HDZ- a, jer su najveći otpori sporazumu sa Slovenijom uvijek dolazili iz te stranke.
Poslije divljanja u Širokom: Novinski naslovi na prvim stranicama vrište o povratku na rane devedesete, dakle o mogućim novim ratovima, što više pridonosi atmosferi kaosa nego objašnjenju što se stvarno događa.Vrijeme velikih nacionalističkih projekata je prošlo, živimo u vremenu postnacionalizma, u kojem staro još nije sasvim umrlo, a novo se još nije rodilo.
