Što je Hrvatskoj Siriza
Bljesak Sirizine pobjede osvijetlio je hrvatsku lijevu scenu kao nešto što ne postoji više negoli postoji. Još gore, moglo bi se dogoditi da tom pobjedom hrvatska ljevica ne bude ohrabrena, nego samo dalje dezorijentirana.
Bljesak Sirizine pobjede osvijetlio je hrvatsku lijevu scenu kao nešto što ne postoji više negoli postoji. Još gore, moglo bi se dogoditi da tom pobjedom hrvatska ljevica ne bude ohrabrena, nego samo dalje dezorijentirana.
Pojavljuju se novi politički akteri, poput Radničke fronte, koji otvaraju pitanja kojih u ovoj predsjedničkoj kampanji nema. I u odnosu na koje ovi predsjednički izbori izgledaju, ne zna čovjek što bi drugo rekao, kao utrka četiri mrtvaca.
Zbog Vojislava Šešelja poveden je neobjavljeni diplomatski rat prema Srbiji, mada je baš Hrvatska puno više od nje i svih ostalih u regiji patentirala oduševljeno solidariziranje s "našim" ratnim zločincima koji su se našli na udaru Haškog, pa čak i hrvatskih sudova.
Kakvog smisla ima da se Josipović gura među preporoditelje postojećeg sistema kada je jasno da on njegov sastavni, i to lošiji dio? Onaj, naime, koji je taj sistem činio i gorim nego što objektivno jest.
Preferencijalno glasanje imalo bi smisla kada bi nudilo ne samo alternativu između Janka i Marka, nego i između politike kakva danas postoji u Hrvatskoj i neke sasvim drukčije, a toga nema. Pa, o čemu bi onda Markićini preferirani zastupnici uopće odlučivali?!
Velika fertutma digla se uoči današnje konferencije zapadnobalkanskih zemalja u Berlinu zbog najave da će se ondje odlučiti o novom pravcu Jadransko-jonske autoceste. Ona ne bi išla preko Dubrovnika nego kroz Bosnu i Hercegovinu.
Ovo mučenje s obljetnicom "Oluje" koje se ponavlja iz godine u godinu trebalo bi prekinuti jednostavno tako da se proslava u Kninu - ukine. Ponajviše radi elementarnog duhovnog zdravlja Hrvatske i Srbije, proslave njezine obljetnice trebalo bi preseliti u Vukovar.
Tito i antifašisti su danas na margini, ali to im nije prvi put, ondje su bili i kada su krenuli u NOB kao šačica istinskih patriota i revolucionarnih idealista. I zato im je bolje biti i skrajnut na marginu nego da ih se gura u hrvatsko-bratstvujući zagrljaj s onima s kojima nisu htjeli imati ništa. U to sveto ništa ni danas nitko nije ovlašten dirati.
Da, Evropska unija se nesumnjivo promijenila. I to toliko da je čak dobrano deplasirano govoriti o poplavi evroskepticizma danas u Evropi, jer najveći evroskeptik je sama EU, teško da joj je itko u tome i izbliza ravan. To postaje jasno kad se vidi što je ostalo od temelja na kojima je EU građena.
U Vukovaru je nedavno, povodom masovne tučnjave u jednom mjesnom kafiću, održan prosvjed protiv nasilja, u kojem je grupa mladih iz Hrvatske, Srbije i samog Vukovara protestirala protiv međunacionalne mržnje. Njihov prosvjed jedva da je itko registrirao.
