Koliko god joj bog nije dao previše političkih klikera, Grabar-Kitarović je shvatila da se mora što prije odmaknuti od Tomislava Karamarka. I čak se, čuje se u kuloarima, uključila u akciju traženja njegovog nasljednika. Dabogda žena uspjela. Mašala!
Južnoevropske zemlje se osiromašuje istim ili sličnim mehanizmom eksploatacije kao i arapske, prvenstveno kroz jednosmjerne financijske tokove koje kontrolira evroatlanski svijet, a sada još moraju zbrinjavati i ratne izbjeglice iz arapskog svijeta. Kada je već tako, to im daje pravo da postavljaju ključna pitanja koja drugi ne postavljaju.
U približno istoj mjeri kao kod evropskih štediša i evropskih bankara, interesi u pogledu arapskog svijeta jasno su razgraničeni logikom jednih koji imaju puno i htjeli bi još više, i drugih koji imaju malo i htjelo bi im se i to uzeti. Jedina je razlika što Arapi nisu imali nekog svog "lalovca" da uleti i napravi red.
Razumiju li glavešine evropskog kalifata da sadašnjim držanjem kompromitiraju savjest Evrope u vezi nacionalističkih pogroma i istrebljenja na njenom tlu u recentnoj prošlosti? I to toliko da je dopušteno sumnjati da gaje empatiju prema, recimo, Židovima samo zato što njih u mnogim evropskim zemljama praktički više nema.
Raskid arbitražnog sporazuma sa Slovenijom: Hrvatska je neuspješna, u jedva silazećoj mjeri i retgrogradna zemlja, a svi gabariti te neuspješnosti usvojeni su sveopćim hrvatskim konsenzusom.
Koliko god bio lak na represivnom obaraču, Tuđman je vjerovao da 80 posto građana Hrvatske prihvaća hrvatsku državu i ne treba ih posebno tjerati na to. Karamarko je taj postotak spustio na 50 posto, koliko je HDZ-ova kandidatkinja dobila na posljednjim predsjedničkim izborima, elem ostaje 50 posto koje treba posebnim tehnikama natjerati da je "vole".
Sudjelovanje u najavljenoj NATO-ovoj vojnoj vježbi koja odašilje "direktnu poruku Rusiji" dosad je najveća vježba vazalne poniznosti hrvatskih vlasti. Jer one su se ovim odrekle da ikada više izraze rezervu prema tome kako ukrajinsku krizu vide u Washingtonu i Bruxellesu.
Ako Grabar-Kitarović, nakon što je bojkotirala službenu jasenovačku komemoraciju, još ode, a potvrdila je da hoće, i na službenu komemoraciju na Bleiburgu, to može značiti samo jedno – praktičnu promjenu temeljne paradigme hrvatskog Ustava. On se više neće bazirati na antifašističkom NOB-u nego na fašističkoj NDH.
O Tuđmanu, Šušku i domovinskom ratu može se slobodno brbljati samo u četiri zida vlastitog stana, vani te slobode nema, točnije ona će biti ukinuta istog trenutka kada HDZ opet dođe na vlast. Nije Ivan Turudić ni blizu tome da bude glavni junak ove priče.
Je li moguće da Sjedinjene Države podržavaju, isto kao s Janukovičem u Ukrajini, prijevremeno micanje sadašnje hrvatske vlasti? Tko kaže da je nova predsjednica uopće istupala sa ustavno-pravne pozicije kada je zatražila ostavku Zorana Milanovića?
