Ima li šanse za istinu?
Laž je bijeg, trenutna ugoda, naizgled zgodna alatka, put prema nigdje.
Laž je bijeg, trenutna ugoda, naizgled zgodna alatka, put prema nigdje.
Sretan vam Međunarodni dan mira, 21. rujna/ septembra. Ima li smisla čestitati ga? Danas ćemo pobjeći, od razmišljanja, od sebe, od "ružnih stvari", od rata, jedni od drugih. Kako bijeg nikada nije nešto uzvišeno i divno, tako ćemo ga i mi zapakirati. Savršen je dan za simbole mira, maslinove grančice, smiješak na licu, ispruženu ruku kao formu, a ne sadržaj, pjesmu koja je prigodna, a nije uznemirujuća.
Pogledamo li se iskreno u ogledalo, ne skrenemo li odmah pogled, mogli bi krizu Uljanika i 3. maja vidjeti kao priliku, znak, poziv, da još nije kasno, da promjena može doći još za naših života, da nam mladi požele ostati ovdje jer ih se tu cijeni. Mogli bi promijeniti svoj stav prema drugima, biti nježniji prema slabijima i tvrđi prema jačima od sebe. Na kraju sa svima biti na istoj razini.
Kada dođe do pomirenja gubi se smisao samih državica koje se hrane strahom od drugoga.
Nešto se promijenilo u državi Hrvatskoj i to bi moglo biti dobro.
Ne ukradi - nije rekao ovih dana nijedan biskup. Na nas se makar ne puca. Mi smo slobodni.
Kako ovih dana živi do jučer najbogatiji Hrvat? Napor da živi kao sav "normalan" svijet, nešto što mu je godinama bilo strano. Velik je to skok od helikoptera i dvorca do života svojih radnica, blagajnica. Sto dvadeset kuna na dan u Londonu nije puno, no nije niti u Hrvatskoj – svima onima koji imaju. Većini to nije malo novca. Sto dvadeset kuna, samo za sebe, svaki dan.
Omiljena definicija mira - stanje društva u kojem ljudi brinu o potrebama drugih ljudi.
Živimo kulturu nasilja i ne znamo što s njom.
Nakon svakog rata dođe mir, dugotrajno primirje, normalizacija u kojoj vidamo rane, zaboravljamo patnju i pravimo se da smo (bili) bolji nego što istinski jesmo. Uviđamo da nas je zlo savladalo, no ti su uvidi kratki, kao bljesak. Samo se rijetki mogu suočiti s količinom zla u kojoj su sudjelovali, proizvodili ga.
