Ono što će se dogoditi s Grčkom narednih (tje)dana bit će indikativno i formativno kako za Hrvatsku, tako i za EU u cjelini. Hrvatska u pregovorima s Komisijom nema toliko aduta u rukavu kao Grčka, koja tako reći, nema više što izgubiti. Osim toga nemamo niti toliko jasnu agendu kao što ju, izgleda, ima grčka vlada.
Tvrdnja premijera Milanovića da će TTIP biti dobar za Hrvatsku ako je dobar i za Europsku uniju u cjelini, predstavlja pogrešku u zaključivanju.
Vlada mora imati na umu da su koristi od pritiska na snižavanje proizvođačkih troškova vrlo limitirane. Pa kad reže deficit, mora pripaziti da ujedno ne prereže i granu na kojoj sjedimo.
Što više vremena jalovo prolazi, to se vremenski horizont nositelja političkih odluka sve više sužava i skraćuje uslijed pritiska obaveza koje slijede iz EU članstva. Zato i ne čudi da dežurni domaći neoliberali rado i sve češće upražnjavaju svoje knjigovodstvenom logikom inspirirane stavove.
Sredstva koja Hrvatska namjerava programom "Konkurentnost i kohezija" povući iz EU, a koja bi bila namijenjena energetskoj efikasnosti, obnovljivim izvorima energije, zbrinjavanju otpada i transportu, čine se nedovoljnima za tranziciju prema zelenoj ekonomiji.
U godinu u kojoj će se održati parlamentarni izbori ulazimo bez stranke koja nudi zaokruženi i inkluzivni razvojni program koji će odgovarati povijesnom trenutku. A to je krajnje opasno, jer bi se glasovi mnogih birača lako mogli pretočiti u mandate političara koji ne nude puno više od identitetske simbolike koja smrdi na totalitarizam.
Molim, studije o utjecaju TTIP-a na Hrvatsku na sunce! Sektorske procjene, utjecaj na mala i srednja poduzeća... sve su ovo stvari koje moramo vidjeti da bismo informirano pričali o sporazumu. Za sada možemo samo konstatirati da se njime zadire u elemente države koji bi nas trebali čuvati od ekscesa tržišta.
Kako bi dokazala "čiste ruke" državna tijela često se opredjeljuju za najjeftiniju ponudu, koja pritom ne mora biti i ekonomski najpovoljnija. Nameće se pitanje kriterija prosudbe državnih tijela u postupcima javne nabave. Treba nam čitav spektar kriterija, od moralnih do ekološko-ekonomskih, odnosno prioritizacija ciljeva na nacionalnoj razini.
Traljave i kaljave inicijative koje prioritizira Vlada teško se daju opravdati nekim razvojnim kriterijima već su ishitrene i potencijalno veoma štetne. Jer ako nam kapne još koja lagodno zarađena kuna u proračun - recimo inzistiranjem na projektima kao što su Plomin C ili na monetizaciji autocesta - teško je vjerovati da će to biti poticaj da se javna uprava i njene politike ustroje na što kvalitetniji način.
Imamo industrijsku strategiju! Nadam se da Škotska, ako se nakon današnjeg referenduma odcijepi od Ujedinjenog Kraljevstva, neće morati čekati do 2038. da dobije svoju. Nije li tragikomično da ministar poljoprivrede tek u zadnji tren uspijeva u Strategiju ubaciti prehrambenu industriju i proizvodnju namještaja?
