Pretraga: autor "Srećko Horvat" stranica 1 od 2

Kako je Andrej Nikolaidis postao terorist

Čini se da se Nikolaidis doista usavršio kao književnik, dok je Republika Srpska konačno postigla ono za čime je dugo žudila. Postala je dijelom Europe. Jer je konačno otkrila antiteroristički fundamentalizam koji vlada i u Europi.

POVRATAK 'PRLJAVOG HARRYJA'

Rat protiv terora na engleski način: Dvadesetogodišnji mladići u Afganistanu strepe nad svojim životima i priželjkuju povratak kući, a kad se napokon vrate, jedva čekaju da se vrate na bojišnicu. Taj fenomen je prisutan i u Hrvatskoj, kod PTSP-ovaca koji jedini smisao života nalaze upravo u onome što im je oduzelo smisao života, u Domovinskom ratu, u koji se vraćaju, kako u fantazijama/noćnim morama, tako u zbilji.

KOPENHAGEN, DANSKA: VRLI NOVI SVIJET

Kad imigrantska mladež poseže za islamom kao svojim simbolom, onda je to isto kao kad Francuskinja muslimanskog porijekla stavlja veo na glavu. Ako se radi o svjesnom izboru, onda taj veo više nije (kako bismo mi, Europljani to htjeli isčitati) simbol potlačenosti i muslimanskog šovinizma, nego je to simbol borbe protiv zapadnog licemjerja i političke korektnosti koja stalno misli da zna (a onda i proskribira) što i tko je zapravo taj Drugi.

PARIZ GORI!

Po broju ozlijeđenih policajaca, nemiri u Parizu koji su izbili prije par dana već su sada mnogo intenzivniji od onih prije točno dvije godine. Štoviše, osim kamenja i molotovljevih koktela, gnjevna mladež iz predgrađa koristi i vatreno oružje, a sve se više govori i o organiziranoj urbanoj gerili. Izuzev automobila, pale i knjižnice i sve drugo što im dođe pod ruke. Radi li se tek o bezrazložnom i besmislenom nasilju, ili je ono zapravo simptom dubljeg fenomena koji je pogodio ne samo Francusku, već i ostatak svijeta?

ZAŠTO JE ROBERT DZIEKANSKI MORAO UMRIJETI

Smrt poljskog imigranta na aerodromu u Kanadi zgrozila je svijet. Prije svega zbog brutalnog policijskog nasilja. Diskusija se stoga prvenstveno usmjerila na kritiku raširene upotrebe elektrošokova, od kojih je samo od 2001. u SAD-u umrlo više od 150 ljudi. Međutim, ne radi se o ad hoc nasilju, već o strukturalnom nasilju samog sistema koji nakon 11. rujna više uopće ne poštuje klasično načelo presumpcije nevinosti.

DEUTSCHLAND, DEUTSCHLAND (über alles)!

O totalitarističkim mjerama u demokratskoj Njemačkoj, a i šire: Gotovo kao obilježavanje 30 godina od Njemačke jeseni, kad je 1977. godine u čitavoj Njemačkoj kao posljedica utamničenja i smrti pripadnika RAF-a vladalo izvanredno stanje, ove se godine sve više širi borba protiv terorizma koja uz neminovnu hipersemiotizaciju svijeta (svaki znak odsada može biti protumačen kao 'znak terorističke djelatnosti') nosi i neke tragikomične efekte. SAD i Velika Britanija nisu više predvodnici antiterorističke koalicije – Njemačka je ta koja u sve sfere svakodnevnog života uvodi totalitarističke mjere. Znanstvena fantastika više nije dio Hollywooda. Minority Report i drugi distopijski filmovi unazad posljednjih par godina napustili su filmsko platno.

ZAŠTO JE OSAMA BIN LADEN IPAK BIO U PRAVU

Prije par godina, spominjati 11. rujan, a ne iskazati moralno zgražanje nad tim strašnim činom, predstavljalo je političko samoubojstvo koje graniči s dobrim ukusom i krši bonton političke korektnosti. Šest godina kasnije više se ne možemo ne zapitati nije li Osama bin Laden ipak bio u pravu. Pogotovo ne ako pročitamo njegov posljednji govor objavljen prije par dana gotovo kao čin obilježavanja šest godina od napada na WTC.

Eurokaz: TITO KAO LOGO

Ovogodišnji Titokaz, kako su ga od milja prozvali, plesao je pod kišobranskim pojmom Josipa Broza sigurno, skrivajući se od svake moguće kapi provokativnosti i suočavanja s prošlošću, kako je i službeno glasio osnovni cilj organizatora. Umjesto problematizacije nasljeđa Jugoslavije, predstave su tek označiteljski bile povezane s Maršalom, pokazujući da bi možda bolje bilo postaviti pitanje: Zašto Tito, a ne radije Domovinski rat?

ARHITEKTURA KAO MEDIJ REKLAME - 3. dio: Reakcionarnost subverzije

U Zagrebu je u zadnje dvije godine probujao street art. On na umjetnički način redefinira načelo Billboard Liberation Fronta da svatko ima pravo na reklamu; u ovom slučaju, umjesto na reklamu, svatko ima pravo na umjetnički izražaj, a prostor grada je idealno mjesto za to. No, ipak, zbog svog karaktera i veličine, takva vrsta subverzije nije u stanju osujetiti postojeće strukture moći. Street art, pa čak ni culture jamming, ne mogu spriječiti mogućnost da svaka zgrada na svoje pročelje poželi postaviti reklamu. Upravo zbog reakcionarnosti subverzije, valja smisliti nov način obuzdavanja reklamokracije.