Hrvatska nije među državama koje su u Bonnu pristupile IRENA-i, jer informacije koje bi se od tamo počele širiti, samo bi, prema mišljenju naših energetskih stratega, mogle nepotrebno uznemiriti javnost u trenucima kada treba nametnuti neprihvatljivu energetsku strategiju i nuklearku.
Država koja je drugi proizvođač urana u svijetu i posjeduje najveće svjetske rezerve urana, odlučila je ponovo reći ne nuklearnoj energiji i okreće se obnovljivim izvorima energije, energetskoj efikasnosti i štednji energije. Odbili su nuklearke zbog njihove visoke cijene, ekološke štetnosti i jer ne pomažu rješavanju klimatskih promjena.
U okolnostima kada ionako mala potpora nuklearkama u EU još više opada, upravo na dan kad je Češka preuzela predsjedanje EU-om od Francuske, eskalira plinska kriza i ventili se zatvaraju. Mirek Topolanek, osvjedočeni zagovornik nuklearki, odlazi u Ukrajinu i Rusiju na pregovore o rješenju krize, uz izjave da se neće vratiti dok plin ne krene prema EU. Topolanek se vratio, kriza je postala još gora, a gotovo sva odgovornost se pokušava svaliti na stranu Rusije.
Ovih dana mediji su puni izvještaja o krizi dobave ruskog plina i problemima s njegovom opskrbom. Kao što sam predvidio u prethodnim tekstovima, nuklearni lobi sve više koristi nastalu (ili stvorenu) priliku za propagiranje nuklearnih elektrana koje prikazuje kao izvore električne energije uz koje se takva energetska kriza ne može dogoditi.
Popis država koje imaju problema s gradnjom nuklearnih elektrana, postaje sve duži, pa mi se činilo zgodnim malo prekopati po njihovim medijima, kako bih pronašao što navode kao razloge tim teškoćama, zbog kojih su neke od njih već donijele odluke o zaustavljanju već planirane gradnje nuklearki
Diktatorske režime, koji s vremena na vrijeme pobiju određeni broj svojih stanovnika, nuklearni lobiji očigledno prihvaćaju kao stabilne, što je vrlo zanimljivo moralno stajalište, koje objašnjava puno toga što se događa u vezi brutalnog nametanja nuklearki u Hrvatskoj.
Države koje neoprezno ili prisilno prihvate nuklearke, a nisu u krugu zemalja koje su značajnije uključene u neku od faza dobivanja i obrade urana, zbog svoje ovisnosti o uranu postaju laka meta manipulacija.
Iris je cvijet koji nas čeka u nuklearnom rajskom vrtu nove neoliberalne religije, gdje će cijena struje iz nuklearki biti niska, stabilna i predvidiva uz neograničenu mogućnost porasta njene potrošnje. Nad energetskom neovisnosti o energentu kojeg u rajskom vrtu nema i sigurnosti njegove nabave, brinuti će božanska bića (WTO, MMF, NATO), bez ikakve naknade ili protuusluge...
Brodogradilišta bi mogla biti jedan od važnih elemenata ove energetske priče, a upravo se sada onesposobljavaju kako u njoj ne bi smetala velikim igračima. Izgleda da je pretvaranje naše brodogradnje i cijelog gospodarstva u impotentnog voajera svjetskih trendova prioritetni zadatak hrvatske politike, a energetska strategija već je uračunala uspjeh takve politike u postotne udjele hrvatske industrije pri gradnji budućih energetskih postrojenja.
Predložena energetska strategija nastavak je fundamentalno pogrešne politike kakva se već desetljećima provodi u Hrvatskoj, koja je rezultirala rastom bez razvoja. Političke elite guraju ovakvu energetsku strategiju jer ona osigurava održivi razvoj njihove vlasti, na opće zadovoljstvo podanika koji to sve više plaćaju, ostajući žedni usprkos obilju vode koja ih okružuje.
Stručnost nuklearnih stručnjaka je neupitna i stručno dokazana od strane istih stručnjaka, pa stručni dragi vođe, savjetovani od tih stručnjaka, i nestručna javnost, mogu biti mirni i odluke bez dvojbi prepustiti stručnjacima, koji kažu da ih stručnjaci trebaju donijeti brzo, stručno i bez ometanja od strane nestručne javnosti u čijem interesu će odluke biti stručno donesene.
