Pucketaju li to prve naprsline u zidovima HDZ-a? I treba li se začuditi ako se u dogledno vrijeme pojavi neki „čisti" HDZ? To bi sada moglo biti glavno pitanje. Zato, pusti ovaj dozlaboga precijenjeni dramolet na saborskom povjerenstvu; možda nas uskoro zabavi puno veća frka - jesu li velike stranke potrošile zadnje zalihe povjerenja birača?
Saborsko nepovjeravanje o prodaji INA-e: Sva ova uvažena gospoda zaštićena su pancirkama satkanim od čvrstih vlakana pripadanja svaki svome političkome plemenu. A sve zajedno još ih štiti, to posebno, i sveta krava privatizacije, pod čije se vime stisnula elita ove neuspješne države i nitko joj ništa ne može.
Je li moguće da će Glavaš u mahnitom batrganju dolijalog ratnog ubojice napraviti više od ikoga u vlasti i provladinim medijima na demontaži lažnog mita o čistoći domovinskog rata? I je li moguće da će mu se to možda uzeti čak i za veće zlo od ratnih zlodjela koja je napravio?
Kada čuješ Gorana Milića kako s licem pomno namještenim u pozu zabrinute babe pita svoju reporterku na srebreničkoj komemoraciji koliko je u tome tamo iskrenog "pijeteta, a koliko politike", prisjedne ti svaka priča o iskrenosti, iskrenoljubivosti i svemu drugom što počinje s tim vražjim "iskreno".
Željko, poludi i sjedni Jadranki u krilo. Tako nekako, možda malo amaterski, ali u dobroj vjeri, zamislio sam pokret otpora guvernera Hrvatske narodne banke Rohatinskog protiv zahtjeva premijerke Kosor da oprosti dug Ljubljanske banke hrvatskim štedišama.
Razloge posrtanju "svinja"-država treba tražiti u ekstra-profitu koji su u njima ostvarivale zemlje Sjevera, a orkestrirana kampanja kojom sjevernjaci pokušavaju prebaciti krivicu za to na tobože lijeni i rastrošni Jug, samo je eho sličnih svinjarija kojih smo se naslušali na račun zemalja Trećeg svijeta.
Ako je premijerka bila ta koja je prva napustila poziciju mirne kućanice i nasrnula kuhinjskim alatkama na predsjednika, onda je ona zadnja koja smije, dureći se, diktirati uvjete da se pomiriteljski sastanak ima održati kod nje, u Banskim dvorima, a ne kod njega, na Pantovčaku.
EU je Hrvatskoj majka po iznuđenom kažnjavanju ratnih zločina, povratku srpskih izbjeglica, zaštiti manjina, uklanjanju najdebljeg taloga ustaštva, depolitizaciji medija, policije... Maćeha nam je jer je za nikakve pare preuzela praktički cijelo bankarstvo, predobar dio trgovačke mreže, telekomunikacija, medija, energetike...
Ako su Amerikanci organizirali konferenciju na Brdu kod Kranja kako bi pokrpali rupe u svojoj kosovskoj politici, može li to biti opravdanje Evropskoj Uniji da ruši prvo poslijeratno sijelo ex-Yu zemalja? Što je Bruxelles ponudio u zamjenu? Ništa, samo neku drugu konferenciju, sada u Sarajevu, koja također može doživjeti fijasko.
I iz aviona se vidi da jedino na ovakvom skupu izmirenih bivših ratnih protivnika, kakav će 20. ožujka biti održan na Brdu kod Kranja, može biti proglašen kraj Jugoslavije i početak nove suradnje na drukčijim regionalnim osnovama. Ne vide to, doduše, ni mnogi koji će se tada naći za zajedničkim stolom, jer su se proteklih godina junačili u međusobnim svađama.
